5 čuvenih knjiga koje su nastale pod uticajem opijata i supstanci
Da li ste znali da su neka od najvećih remek-djela svjetske književnosti nastala u trenucima kada su autori bili pod uticajem neobičnih supstanci? Saznajte koje se slavne knjige kriju na ovoj listi.
Možda mislite da uzimanje supstanci i opijata ne ide u ruku pod ruku sa stvaranjem dobrog književnog djela, ali postoji nekoliko slavnih romana koji u potpunosti razbijaju taj mit. Dok su neka djela poput eseja Vrata percepcije (1954) Aldousa Huxleya i romana Goli ručak (1959) Williama S. Burroughsa direktno inspirisana piščevim životnim navikama, nekoliko drugih naslova sasvim neočekivano spada u ovu kategoriju. Evo pet takvih knjiga koje su, bar u nekoj mjeri, nastale pod uticajem različitih supstanci – od pejotl kaktusa do kokaina.
- Neobični slučaj dr Džekila i gospodina Hajda (1886) // Robert Louis Stevenson
- Na putu (1957) // Jack Kerouac
- Kudžo (1981) // Stephen King
- Let iznad kukavičijeg gnijezda (1962) // Ken Kesey
- Da li androidi sanjaju električne ovce? (1968) // Philip K. Dick
Neobični slučaj dr Džekila i gospodina Hajda (1886) // Robert Louis Stevenson
Robert Louis Stevenson je veći dio života patio od hroničnih problema sa plućima, a vjeruje se da su lijekovi koje je uzimao da ublaži simptome – imao je problema sa disanjem i iskašljavao je krv – zapravo podstakli njegov stvaralački proces. Godine 1885, autor romana Ostrvo s blagom (1883) uzimao je kokain i halucinogenu supstancu ergotin. Jedne noći nalazio se u stanju duboke omamljenosti kada ga je supruga Fani probudila iz noćne more. „Zašto si me probudila?“, požalio se on. „Sanjao sam odličnu strašnu priču.“
Ta „strašna priča“ inspirisala je roman Neobični slučaj dr Džekila i gospodina Hajda, čiju je prvu verziju Stevenson u groznici ispisao za samo tri dana. Ta verzija je na kraju završila u vatri jer alegorija nije bila dovoljno jaka, mada ostaje nerazjašnjeno da li je stranice spalio Stevenson ili njegova supruga. Nakon toga je proveo još tri dana u frenetičnom prepisivanju ove danas kultne horor novele.
Na putu (1957) // Jack Kerouac

Književna legenda kaže da je pisac Beat generacije Jack Kerouac prvi nacrt svog uticajnog romana Na putu ispisao na svitku papira dužine 37 metara u jednom dahu koji je trajao tri sedmice – a taj podvig je održavao uz pomoć amfetamina (specifično Benzedrina). Iako je Kerouac zaista koristio ovaj stimulator, prava pozadina nastanka ove knjige znatno je složenija.
Kerouac je svoju ideju za roman prvi put zabilježio u augustu 1948. godine: „dvojica momaka stopiraju ka Kaliforniji u potrazi za nečim što zapravo ne pronalaze, gubeći se usput i vraćajući se nazad sa nadom u nešto sasvim drugo.“ Napisao je nekoliko nacrta, ali se mučio da pronađe pravi prozni stil. Zatim je krajem 1950. godine dobio neobuzdano pismo od svog prijatelja Neala Cassadyja i shvatio da je to tačno onaj stil koji je tražio. Nazvao ga je „spontanom prozom“ i, naoružan detaljnim beleškama i Benzedrinom, sjedeo je da ispiše roman na ogromnom svitku.
Kudžo (1981) // Stephen King

Stephen King uopšte ne krije svoju prošlost zavisnosti. U intervjuu za magazin Rolling Stone 2014. godine izjavio je da je bio težak korisnik kokaina u periodu od otprilike 1978. do 1986. godine, te da je često pisao pod uticajem alkohola i narkotika. To znači da je više njegovih čuvenih knjiga nastalo u takvom stanju – uključujući Kudžo (1981), Groblje kućnih ljubimaca (1983) i It (1986). „Jedva se sjećam da sam pisao [Kudžo]“, priznalo je slavno književno ime u svojim memoarima O pisanju (2000). „Ne kažem to s ponosom ili stidom, već sa nejasnim osjećajem tuge i gubitka.“ Iako je King uspio da stvori neka remek-djela u tom periodu, kasnije je priznao da su se kasniji romani počeli mijenjati pod uticajem zavisnosti.
Let iznad kukavičijeg gnijezda (1962) // Ken Kesey

Godine 1959. Ken Kesey – tada student Univerziteta Stanford – prijavio se kao dobrovoljac u tajni CIA program istraživanja droga pod nazivom MK-Ultra. Učesnicima su davani psihoaktivni lijekovi, uključujući LSD, psilocibin i meskalin. Dok je bio pod uticajem supstanci u bolničkom odjeljenju, Kesey se zapitao: „U čemu je razlika između bolničara, medicinske sestre i pacijenata?“ Njegova supruga Faje prisjećala se da je počeo da shvata kako su svi oni na neki način oštećeni. Ovo iskustvo, uz rad u psihijatrijskoj ustanovi, direktno je inspirisalo roman Let iznad kukavičijeg gnijezda, a prve tri stranice knjige napisane su dok je Kesey bio pod uticajem pejotla.
Da li androidi sanjaju električne ovce? (1968) // Philip K. Dick
Književna karijera Philipa K. Dicka započela je ranih pedesetih godina prošlog vijeka, a od samog početka njegovo pisanje bilo je podstaknuto amfetaminima. U intervjuu za Rolling Stone 1975. godine, ovaj pisac naučne fantastike izjavio je da je svaki roman koji je napisao sve do knjige Tamno je, sjećanje (1977) nastao uz pomoć „brzine“. To znači da je i njegov najčuveniji roman, Da li androidi sanjaju električne ovce? – koji je 1982. adaptiran u filmsko remek-djelo Blade Runner u režiji Ridleya Scotta – napisan dok je autor bio pod uticajem supstanci.
„Vjerovao sam da postoji direktna veza između amfetamina i pisanja“, objasnio je Dick u intervjuu. „Svoju brzinu pisanja, visoku produktivnost i guranje sopstvenih granica pripisivao sam amfetaminima.“ Tokom šezdesetih godina uzimao je i meskalin, marihuanu, LSD i druge supstance, sve dok ga ljekar nije upozorio da mu jetra otkazuje. Srećom, njegova kreativnost nije dugoročno ispaštala, pa je nastavio da piše i objavljuje sve do svoje smrti 1982. godine.