Nauka potvrđuje: Vaš šef bi trebao manje pričati na sastancima
Nauka o sastancima sve više dobija na važnosti zahvaljujući novim istraživanjima ljudskog ponašanja. Otkrijte šta se zapravo dešava iza zatvorenih vrata radnih sastanaka.
Skoro milijardu sastanaka održi se svakog dana širom svijeta. Generalni direktori provode gotovo tri četvrtine svog radnog vremena na sastancima, dok planiranje i vođenje istih troši lavovski dio vremena menadžera. U većem dijelu industrijalizovanog svijeta, sastanci predstavljaju i pokretače i najveće smetnje u radnom vijeku ljudi.
S obzirom na ogromnu količinu vremena koja se troši na radne sastanke, znamo li uopšte šta oni postižu ili kako ih učiniti što korisnijima? Decenijama je odgovor bio – i ne baš. Sastanci nisu bili posebno dostupna tema za proučavanje, ali se to promijenilo. Nekada mala niša, „nauka o sastancima“ postaje sve rasprostranjenija specijalizacija među organizacionim i socijalnim psiholozima. Ova oblast se ubrzava jer arhivirani virtuelni sastanci pružaju ogromne količine podataka i nude fascinantan prozor u ljudsko ponašanje.
Sastajanje radi razgovora pomaže u ispunjavanju osnovnih ljudskih potreba za povezivanjem, komunikacijom i saradnjom. Ljudi su se od davnina okupljali – u pećinama, na poljima, trgovačkim trgovima i vijećnicama – kako bi nešto obavili, podijelili ideje, uskladili stavove ili jednostavno prokomentarisali vrijeme. Ipak, naučnici koji se bave proučavanjem sastanaka definišu ih kao okupljanja ljudi „sa određenim ciljem ili strukturom događaja“, ističe organizaciona psihologinja Liana Kreamer sa Tehnološkog instituta na Floridi, koja je koautorica pregleda preko tri decenije istraživanja sastanaka objavljenog u publikaciji Annual Review of Organizational Psychology and Organizational Behavior.
Kao postdiplomkinja, Kreamer se zanimala za proučavanje timskog rada, liderstva i radnih odnosa. Tokom doktorskih studija sa stručnjakom za sastanke Stevenom Rogelbergom, shvatila je da su sastanci savršeno mjesto za proučavanje svega toga i još mnogo toga. „Možete koristiti sastanak kao pozornicu za proučavanje čega god želite“, navodi ona. Na kraju krajeva, u svojoj srži „sastanci su fundamentalni aspekt načina na koji se organizujemo i komuniciramo kao društvena bića“, napisali su Kreamer i koautori Rogelberg i Jon Gray sa Univerziteta Sjeverne Karoline u Charlotti.
