Marina Mellia profesorica je psihologije i autorica najprodavanijih knjiga o psihologiji uspjeha i svjesnog odgoja. Ona je i glavni psiholog uspješnih milijardera, od kojih je mnogi pitaju za savjet o odgoju i roditeljstvu. Marina ima jedinstveno mišljenje o odgajanju djece. Suprotno mnogim roditeljskim tendencijama, ona tvrdi da je besmisleno pokušavati nešto napraviti od djeteta i nemoguće je programirati dijete za uspjeh. Kao roditelji, sve što možemo je pokušati odgajiti sretnu osobu koja će znati zaraditi za život. Kako? Davanjem pravih uputa.
Roditeljska greška br. 1: Programiranje za uspjeh
Vrlo često roditelji zanemaruju jedan važan aspekt komunikacije – signale koje našim riječima i djelima šaljemo svojoj djeci. Ovi signali programiraju djecu dugi niz godina. Evo nekoliko primjera stereotipa u ljudskim umovima i osjećaja koji utječu na njihovu budućnost.
- “Nemoj biti zdrav!” Ženi je ponuđeno napredovanje na poslu, ali se ona razbolila i nije se pojavila na poslu, tako da je druga osoba umjesto nje dobila taj položaj. Ispostavilo se da su joj roditelji u djetinjstvu davali previše zadataka. U osnovnoj školi imala je mlađu sestru i sva pažnja roditelja bila je usmjerena na nju. Ona je, kao starija sestra, često morala da pazi na nju, te je ubrzo shvatila da je jedini način da ona bude u centru pažnje roditelja taj da se razboli. Kad je odrasla, nastavila se skrivati u bolesti, plašeći se odgovornosti.
- “Nemoj praviti greške!” Jedan čovjek bio je dobar student, ali karijera mu nije bila vrlo uspješna: 7 godina je radio isti posao. Pokazalo se da kad je bio dijete, nikad nije bio hvaljen za svoje uspjehe, već su ga uvijek kritikovali zbog neuspjeha. Pokušavao je izbjeći pogreške na sve moguće načine, pa je sve činio polako i nikada se nije iskazao u potpunosti.
- “Nemoj osjećati!” Jedna žena se često dovodila u neugodne situacije: nalazila je loše poslove i upoznavala loše ljude. Pokazalo se da su je u djetinjstvu roditelji učili da ne vjeruje svom osjećaju. Neki roditelji ne cijene dječije emocionalne reakcije. Sve što djeca kažu o svojim osjećajima oni negiraju i smiju im se. Kao rezultat toga, djeca postaju odrasli koji ne vjeruju vlastitim instinktima i osjećanjima.
Roditeljska greška br. 2: Destruktivne fraze
U stvarnosti, briga i skrb za našu djecu je naša odgovornost. Bez obzira hoćete li to raditi ili ne, vaš je izbor, ali od djece ne možete zahtijevati posebnu zahvalnost za to. Zaboravite izraze poput “Učinili smo toliko za tebe a ti…”.
Preuzmite odgovornost za ono koliko činite za svoje dijete. To je više nego što čine drugi? Odlično. Samo prihvatite činjenicu da to radite jer želite. Stvar je u tome što zahvalnost i poštovanje roditelja ne ovise o nivou prihoda određene porodice.
Roditeljska greška br. 3: Pokušaj podizanja najboljeg učenika ili šampiona
Postoje dvije opasne strategije kada je u pitanju podizanje i odgoj neurotične osobe:
- Šampioni, koji su opsjednuti i postanu neurotični zbog svog fokusa, odgajani su u porodicama u kojima su roditelji postigli određene uspjehe i žele da njihova djeca učine isto. Ili porodica u kojoj su majka ili otac sanjali o nečemu, ali nisu mogli to postići i žele da njihova djeca to urade umjesto njih. Budući šampioni provode dane u treningu i učenju, a nemaju dovoljno vremena za vlastiti život. Pritisak na njih je ogroman i vjeruju da će biti sretni tek kad postignu svoj cilj.
- Podizanje savršenog učenika popularnija je strategija, ali nije manje opasna. U današnje vrijeme roditelji počinju podučavati svoju djecu svemu u vrlo ranoj dobi. To nije ispravno, jer preopterećujete dječiji mozak. Čineći to, ne dopuštamo našoj djeci da prave greške, kažemo im da su najbolji i to obično ne završi dobro.
Nemojte nametati stroge rasporede svojoj djeci. Oni će vam samo pomoći da odgajate nesrećnu osobu sa sumornim djetinjstvom. Dajte svojoj djeci malo slobodnog vremena gdje ne moraju raditi ama baš ništa. Ne raditi ništa je važno koliko i učenje. Ovo je vrijeme za gledanje u nebo, ples i život. Tako se rađa kreativnost.
Roditeljska greška br. 4: Podmićivanje
Danas neki roditelji plaćaju svojoj djeci svaku dobru ocjenu koju dobiju u školi, za čišćenje svoje sobe i takve slične stvari. Ovo je pogrešno. Podmićivanje nije najbolji način za odgoj djece. Plaćajući im za njihove uspjehe, guramo djecu prema tome da ne cijene njihove stvarne uspjehe. Porodica nije pijaca, to je odnos zasnovan na ljubavi i brizi.
- Dajte im džeparac. Ovako im pokazujete kako vjerujete u njihove financijske odluke. To je element lične slobode.
- To mora biti određeni iznos određenog dana. Odaberite dan kada svojoj djeci dajete novac i tačan iznos na koji mogu računati.
- Neka djeca odluče na šta će trošiti svoj novac. Roditelji mogu savjetovati svoju djecu, ali konačna odluka mora biti u rukama djeteta. Da, mogli bi pogriješiti, ali to je njihovo iskustvo i njihova nova lekcija.
Roditeljska greška br. 5: Pritisak kroz “riječi mudrosti”
Ponekad roditelji kažu nešto poput: “Novac ne raste na drveću” ili “Kad sam bio tvojih godina, već sam …” To smo čuli od svojih roditelja i to sada govorimo našoj djeci. Zbog toga što naša djeca vjeruju da je novac teško zaraditi i da je to velika odgovornost, činimo da djeca razvijaju iracionalni strah od gubitka novca.
Te fraze koje govorimo nemaju nikakve veze sa stvarnim životom. Raspravite o svakoj pojedinačnoj situaciji posebno. Ako ne možete nešto kupiti, razgovarajte o tome što možete učiniti da uštedite dovoljno za kupovinu.
Roditeljska greška br. 6: Sprijateljiti se sa svojom djecom
Majka kaže da ju sin zove po imenu jer su prijatelji. Sprijateljiti se s djecom novi je trend. Porodica je sistem sa hijerarhijom u kojem svako igra svoju ulogu. Roditelji – opskrba, kupovina odjeće i ljubav. Djeca – slušaju roditelje, prave greške i provjeravaju gdje su granice. Jedino tako što su “iznad” roditelji mogu dobro raditi svoj posao. U pokušaju da se sprijatelje, oni postaju vršnjaci i gube kontrolu.
- Postavite ograničenja, glasno i jasno. Ovako djeca razumiju šta mogu, a šta ne mogu.
- Naučite reći ne.
- Postavite pravila koja ni djeca, ni vi nikada ne možete prekršiti. Ako djeci date previše slobode, odrastat će bez da imaju samopouzdanje. Jako je važno vjerovati u sebe i osjećati se sigurno dok odrastate.
Roditeljska greška br. 7: Nema dogovora u vezi s novcem u porodici
Šta bi dijete trebalo razumjeti ako se njihovi roditelji ne mogu složiti oko novca? I kada otac štedi a onda kritizira majku zbog skupe kupovine, djeca se zbune.
- Stariji članovi porodice trebaju se međusobno dogovoriti o tome koliko mogu potrošiti na određene stvari. Vaša bi mišljenja trebala biti jednaka barem o najosnovnijim pitanjima. Ne bi trebalo da postoje tajne. Nešto ili zabranjujete skupa ili dopuštate skupa.
- Ne šaljite mješovite signale. Upamtite, ako kažete nešto poput: “Htjeli su da se pokažu – zato su imali zabavu” ili “Kupnja tako skupog automobila je suluda”, djeca će shvatiti da ste nepošteni. Oni će pomisliti: “Zar nisi i ti željela takvu zabavu, mama?” Djeca mogu osjetiti ljubomoru. Budite primjer svojoj deci i ne učite ih da budu ljubomorni na uspjeh drugih ljudi.
Roditeljska greška br. 8: Ne učiti djecu da sanjaju
Ograničena vrlo strogim pravilima, djeca se brzo naviknu na vanjsku kontrolu. Prvo slušaju druge u vrtiću, a zatim u različitim razredima i u školi. Naučite ih da preduzimaju inicijativu i recite im da je važno da ne žive u skladu s tuđim očekivanjima, već da rade ono što žele. Kad im kažemo stvari koristeći izraze poput “moraš” ili “trebaš”, ubijamo njihovu motivaciju i svu njihovu kreativnost.
Naučite ih da sanjaju i da ne slijede uvijek naredbe. Trebali bi biti u stanju razumjeti što žele i potrebna im je vaša podrška u tome.
