Signali koje šaljemo prema svemirskim letjelicama mogli bi otkriti prisutnost čovječanstva civilizacijama koje se nalaze u našem okruženju. Studija Univerziteta Pennsylvania State i NASA-inog Jet Propulsion Laboratoryja, objavljena u časopisu Astrophysical Journal Letters, pokazuje da komunikacija u dubokom svemiru može biti preslušana širom galaksije.
Naredbe za Marsovske rovere ili orbitere zahtijevaju snažne radio-signale sa Zemlje. Iako letjelice primaju upute sa Zemlje, ne hvataju sve signale koji su poslani u njihovom smjeru. Velik dio signala nastavlja putovati dalje u svemir, ostavljajući trag koji bi eventualno mogao biti otkriven.
Naučnici su analizirali dvadeset godina podataka NASA-inog Deep Space Networka (DSN), sistema koji podržava misije izvan Zemljine orbite. Zaključili su da bi vanzemaljci smješteni duž orbitalne ravnine našeg Sunčevog sistema, naročito unutar 23 svjetlosne godine, imali najveće šanse da presretnu ove prijenose.
– Na osnovu podataka iz posljednjih 20 godina, utvrdili smo da, ako bi izvanzemaljska inteligencija bila na lokaciji sa koje može posmatrati poravnanje Zemlje i Marsa, postoji 77-postotna šansa da bi se našla na putu jednog od naših prijenosa. To je višestruko vjerojatnije nego da se nalazi na nasumičnoj poziciji u nasumično vrijeme – kaže Pinčen Fan, astronom sa američkog Univerziteta Penn State.
Isti princip može pomoći i u našoj potrazi za životom.
– Budući da smo tek počeli otkrivati veliki broj egzoplaneta u posljednjem desetljeću ili dva, još uvijek ne poznajemo mnogo sistema sa dva ili više tranzitirajućih egzoplaneta – ističe Fan.
S nadolazećim lansiranjem NASA-inog teleskopa Nancy Grace Roman, očekuje se otkrivanje 100.000 novih egzoplaneta, čime bi se značajno proširilo područje potencijalne pretrage života izvan Zemlje, zaključuje Fan.
(Haber.ba)
