Ako se na hljebu nalazi nekoliko tačkica plijesni, potrebno je da bacite cijeli hljeb, a ne samo krišku. Stručnjakinja za ishranu Beth Winters kazala je da plijesan ne raste samo tamo gdje vidite zelene ili bijele mrlje.
“Te su tačke samo reproduktivni dio gljivice. Ispod površine, mikroskopske niti, poznate kao hife mogu se proširiti mnogo dublje u hljeb, nego što je to vidljivo okom”, navela je.
Ona je naglasila da jednostavno rezanje dijela hljeba neće ukloniti ono što se infiltriralo dublje u strukturu hljeba. S tim se složio i kuhar Saifur Rahman koji također tvrdi da se hljeb koji ima plijesni mora odmah baciti.
“Kada režete, nož može prenijeti kontaminaciju kroz čista područja i samo pogoršati problem. Za razliku od tvrdog sira ili salame, kod hljeba ne postoji sigurna margina koju možete odrezati kako bi bio prihvatljiv za jelo. Neke vrste plijesni mogu proizvesti mioktoksine. Čak i rukovanje ili mirisanje pljesnive kriške može osloboditi tvari koje iritiraju disajne putove, pa je korisno da izbjegavate iskušenje da provjerite miris”, naveo je Rahman.
Čak i nakon što ste provjerili hljeb i bacili ga, morate biti detaljni pri čišćenju kuhinje. Ukoliko ste ipak pojeli hljeb na kojem je bilo plijesni, zdravstveni rizici su minimalni.
“Zdrave odrasle osobe koje pojedu malu količinu možda neće primijetiti ništa, ali mogu razviti blagu mučninu ili kratkotrajni proljev. Osobe sa astmom ili alergijama na plijesan mogu osjetiti svrab u ustima ili grlu, kihanje, otežano disanje ili osip”, pojašnjava Rahman.
Preporučuje se čuvanje hljeba na hladnom i suhom mjestu, poput ormarića ili kutije za hljeb, prenosi Klix.
(Haber.ba)
