Postoji li išta bolje od tek pečenog bureka čija se korica pri prvom zalogaju lagano lomi i „šuška“, dok se iznutra krije sočno i mirisno meso? Za mnoge ljubitelje tradicionalne kuhinje upravo je takav burek idealan – hrskav spolja, sočan iznutra i dovoljno lagan da se poželi još jedno parče.
Iako se na prvi pogled čini da je za dobar burek potrebno tek nekoliko sastojaka, prava tajna krije se u pripremi jufki. Način na koji se tijesto umijesi, odmori, razvlači i slaže može napraviti ogromnu razliku u konačnom rezultatu.
Tanka jufka
Za pravi šuškavi burek jufka treba biti izuzetno tanka, gotovo prozirna. Međutim, nije dovoljno samo razvlačiti tijesto što tanje. Važno je da bude dovoljno elastično kako se ne bi kidalo tokom razvlačenja.
Nakon što se tijesto zamijesi, potrebno ga je dobro umijesiti i ostaviti da odmori. Ovo je jedan od najvažnijih koraka jer se tijesto tokom odmaranja opušta i postaje mnogo podatnije za razvlačenje.
Iskusne domaćice često tijesto podijele na manje loptice, premažu ih uljem i ostave da odstoje. Tek tada slijedi razvlačenje jufki.
Prava tehnika
Kod tradicionalnog načina pripreme jufka se prvo može razvući oklagijom, a zatim pažljivo nastaviti rukama. Rubovi se lagano razvlače prema van, sve dok se ne dobije velika i veoma tanka površina.
Upravo ovaj dio zahtijeva malo strpljenja. Ako se tijesto previše vuče na silu, može se pokidati. Ako je dovoljno odmorilo i pravilno pripremljeno, jufka će se gotovo sama „predavati“ pod rukama.
Za karakterističnu šuškavu koricu važno je da se između pojedinih slojeva ostavi dovoljno prostora, odnosno da se jufke ne zbijaju previše.
Nadjev sočan
Kod mesnog bureka najčešće se koristi mljevena junetina, uz sitno sjeckan luk, so i biber. Neki vole dodati i malo vode u smjesu kako bi meso nakon pečenja ostalo sočnije.
Ipak, nadjev ne smije biti pretjerano vlažan. Previše tečnosti može omekšati jufke i spriječiti stvaranje one fine, hrskave korice koja bureku daje prepoznatljiv zvuk pri rezanju i prvom zalogaju.
Nadjev se raspoređuje u tankom sloju, a zatim se jufka pažljivo savija i oblikuje u željeni oblik.
Zlatna korica
Još jedan važan detalj je masnoća. Jufke se mogu premazivati uljem ili drugom odgovarajućom masnoćom, posebno između slojeva.
Tokom pečenja ona pomaže da se slojevi razdvoje i dobiju karakterističnu zlatnu i hrskavu površinu. Upravo zbog toga se nakon pečenja čuje ono prepoznatljivo „šuškanje“ kada se burek reže.
Pećnica treba biti dobro zagrijana prije nego što burek uđe u nju. Nagli kontakt s visokom temperaturom pomaže da se površina brzo zapeče, dok se unutrašnjost polako termički obradi.
Topli zalogaj
Burek je, bez sumnje, jedan od onih specijaliteta koji imaju posebnu čar kada se jedu odmah nakon pečenja. Vruća, hrskava jufka i sočan nadjev stvaraju kombinaciju kojoj je teško odoljeti,piše Avaz
Nakon vađenja iz pećnice burek se može ostaviti nekoliko minuta da se malo smiri, a zatim rezati i poslužiti uz jogurt ili kiselo mlijeko.
I upravo tada dolazi do izražaja cijela tajna pripreme – svaki sloj jufke puca pod nožem, korica lagano šuška, a unutrašnjost ostaje mekana i sočna.
Za savršen burek, dakle, nije presudan samo recept. Najvažniji su strpljenje, dobro odmoreno tijesto i pravilno razvlačenje jufki. Kada se ti koraci urade kako treba, rezultat je burek koji osvaja već na prvi zalogaj.
(Haber.ba)
