Zvuci koji dopiru iz šuma na havajskom ostrvu Kauaj se mijenjaju. Prije trideset godina, Dejvid Kun je svakog jutra slušao horsko pjevanje ptica i tada je bez većih poteškoća po zvuku mogao da prepozna svaku od mnoštva različitih vrsta ptica koje su živjele na Havajima. Međutim, Kun primećuje da su šume danas neuporedivo tiše i da ptice pjevaju maltene iste pesme, pa ih je zato teže i raspoznavati po cvrkutu. Kunova zapažanja podstakla su nova istraživanja u čijem su fokusu tri vrste havajskih ptica pjevačica: anianiau (Magumma parva), amakihi (Chlorodrepanis stejnegeri) i akeke (Loxops caeruleirostris).
Njegova hipoteza je potvrđena – ove tri vrste sada pjevaju slične pjesme, sa manje kompleksnim vokalnim signalima, a sve to zbog smanjenja njihove populacije i razlika među njima. Ovo istraživanje se posebno odnosi na zrele ptice koje bi trebalo da prenose „repertoar“ pjesama na potomstvo. Ako mlade ptice ne čuju te pesme, neće ih ni znati, što predstavlja problem kada dođe vrijeme za pronalazak partnera i reprodukciju.
„Prvi put je zabilježen ovakav tip ponašanja među ugroženim pticama“, smatra Kristina Pakston, autorka rada objavljenog u časopisu Royal Society Open Science.
Ova istraživačica, koja je trenutno na postdoktorskim studijama na Odeljenju za biologiju Univerziteta Havaji, ističe da je problem mnogo ozbiljniji od samog nestanka lijepih pjesama. Ona ističe da pjevanje ptica igra važnu ulogu u privlačenju i odabiru partnera, u komunikaciji o hrani i pravovremenom upozoravanju na opasnost od grabljivica, kao i u odluci o mjestu gde će se ptice ugnijezditi. Stoga, kada pjesma utihne, slabi i sposobnost ptičje populacije da se razmnožava, a samim tim i opstane.
Pakston je na jednom mestu sakupila zvučne zapise iz posljednjih 40 godina, uključujući one iz fono-arhive Makaulaj u okviru Laboratorije za ornitologiju Kornel, zatim snimke koje je zabilježio pomenuti Dejvid Kun, ali i zvučne zapise koje je lično snimila. Cilj joj je bio da analizira promjene zvuka koji su kroz vreme proizvodile havajske ptice pjevačice. Na primjer, zanimalo ju je koliko su ti zvuci trajali, koliko je bilo repetitivnih „slogova“, kao i promjena frekvencije i intonacije.
Raznovrsnost i složenost pjesama u značajnoj mjeri su se smanjili u posljednjih dvadeset godina. Ne samo da su sve tri ispitivane vrste počele da pjevaju iste pjesme, već one sada sadrže i manje „slogova“, uz rjeđu promjenu frekvencije i intonacije.
Smanjenje populacije
Šest od sedam populacija ptica koje potiču iz kauajskih šuma je u strmoglavom padu. Podaci koji su prikupljani tokom posljednje dvije decenije otkrivaju detaljnije kako se njihova brojnost smanjuje – sada ima 57 procenata manje ptica anianiau, 91 procenat manje pripadnika vrste amakihi i čak 98 odsto manje ptica akeke – a riječ je samo o podacima o periodu između 2000. i 2012. godine. Ptice su sada zbijene u malim šumovitim područjima, a akeke i anianiau mogu se pronaći isključivo u udaljenim predjelima Alakajske visoravni, koja se proteže od centralnog ka sjeverozapadnom dijelu ostrva.
Gubici su povezani sa mnogobrojnim faktorima. Neki od tih činilaca su klimatske promjene, invazivne biljke, novopridošle životinje, poput „uvezenih“ vrsta ptica. Te ptice, koje su na Havajima naseljene još početkom 20. vijeka, trebalo je da zamjene ugrožene domaće vrste, ali se na ovaj način samo ubrzao proces njihovog nestanka.
„Zbog naglog smanjenja broja ptica, ljudi su odlučili da dovedu svoje omiljene ptice iz Evrope i sa drugih mesta, kako bi ponovo mogli da slušaju jutarnji hor“, objašnjava Pakston.
Pored novih pjesama, sa novim pticama stigla je i ptičja malarija. Jednom kada su komarci slučajno uneseni, malarija je pokosila autohtone vrste, koje nisu razvile imunitet kakav su imale ptice iz ostalih dijelova svijeta. Njihova jedina odbrana bio je bijeg u dubine šuma, na veće nadmorske visine, jer komarcima ne pogoduje niža temperatura. Međutim, zahvaljujući globalnom zagrijavanju, u međuvremenu su se komarci i razne bolesti takođe proširili na veće nadmorske visine, pa havajskim pticama ni ovaj način borbe više nije od pomoći.
Gubitak raznolikosti
Još jedan zanimljiv podatak iz istraživanja je činjenica da se zajedno sa nestankom populacija gubi i biološka raznovrsnost – tačnije, različita naučena ponašanja karakteristična za pojedinačne vrste.
„Gubitak raznolikosti može uticati na šanse za preživljavanje vrsta, što je posebno važno u slučaju klimatskih promjena“, kaže Adolfo Kordero-Rivera, profesor ekologije sa univerziteta u španskom gradu Vigo, koji je skovao termin etodiverzitet (ethodivrsity) u životinjskom svijetu, kako bi opisao različitost ponašanja koja se prenose kulturološki, genetički ili koja se uče pojedinačno.
U ovom trenutku, opstanak domaćih vrsta ptica na Havajima zavisi od različitih programa za njihovo očuvanje. Međutim, učenje kako da se ponašaju – koje pjesme da pjevaju i kako da dolaze do hrane – još nije dio većine postojećih programa.
Promjene su moguće i uveliko se raspravlja o tome kako bi pticama u zatočeništvu mogao da se olakša povratak u prirodno okruženje. U Centru za zaštitu ptica u San Dijegu, gde se uzgajaju neke od pomenutih vrsta, stručnjaci koriste zvuke snimljene na ostrvu Kauaj, kao dio pripreme za povratak ptica u stanište. U jednom drugom slučaju, odrasle ptice se upotrebljavaju za „trening“ mlađih ptica pre no što budu puštene u prirodu. Na taj način ptići imaju roditeljsku njegu, umjesto uobičajenog uzgoja vođenog pretežno ljudskom rukom. Velike su koristi ovakvog načina „socijalizacije“ ptica, jer u ovom ključnom periodu za njihov razvoj oni čuju i vide svog staratelja, što im olakšava učenje i uspostavljanje veze između zvuka i ponašanja.
