Naučnici su u novom istraživanju ispitali koliko je isplativo komercijalno uzgajati pitone i kako bi to utjecalo na okolinu u poređenju s konvencionalnim uzgojem stoke.
Rezultati su bili obećavajući, zmije su brzo rasle, čak i kada nisu jele te su imale dobar udio mesnog sadržaja u odnosu na konzumiranu hranu (koja je uključivala piletinu i glodare).
Uzgoj pitona
Osim toga, pitoni se mogu hraniti i otpadnim proteinima iz drugih mesnih industrija, piše Index.hr.
– Pitoni prilikom posta mogu regulisati metaboličke procese i održavati tjelesnu kondiciju, što povećava sigurnost dostupnosti hrane u nestabilnim okolnostima. To znači da bi uzgoj pitona mogao biti fleksibilan i učinkovit odgovor na globalnu nesigurnost hrane – rekao je herpetolog Danijel Natuš s Univerziteta Macquarie u Australiji.
Natuš i njegove kolege su više od 12 mjeseci posmatrali uzgoj dvije vrste pitona (Malayopython reticulatus i Python bivittatus) na farmama na Tajlandu i Vijetnamu.
Otkrili su da je odnos konzumirane hrane i proizvedenog mesa (pri čemu manji broj znači veću učinkovitost) iznosio 1,2, u poređenju s 1,5 za lososa, 2,8 za piletinu i 10,0 za govedinu.
Zmije mogu postiti nekoliko mjeseci bez puno gubitka tjelesne mase, što ih čini idealnim za uzgoj u uvjetima u kojima nisu osigurane zalihe hrane što je, nažalost, vrlo čest slučaj širom svijeta, piše Science Alert.
Ekološki prihvatljiv izvor hrane
Naravno, mala je vjerovatnoća da će se u prodavnicama ubrzo pojaviti posebne police sa zmijskim mesom, ali rezultati studije pokazuju da bi ove životinje mogle biti pouzdan i ekološki prihvatljiv izvor hrane.
Tu je i pitanje “gurmanstva”, odnosno toga koliko je zapravo ukusno meso pitona.
– Kada tu pridodamo i strah koji ljudi imaju spram zmija, moglo bi proći neko vrijeme prije nego što se na globalnom nivou prepozna poljoprivredni potencijal pitona – navode naučnici.
Istraživanje naziva “Python farming as a flexible and efficient form of agricultural food security” objavljeno je u časopisu Scientific Reports, prenosi avaz.
(Haber.ba)
