Ako ste imali nesreću da izlazite s narcisoidnom osobom ili radite za nju, možda ste koristili izraz: „Oni misle da su centar svemira.“ Nažalost, ne bismo trebali previše ismijavati, jer su takve osobe na neki način u pravu, barem u fizičkom smislu. Svi smo, na određeni način, centar svemira, ne samo metaforički, nego i fizički. U jednom smislu, svemir nema centar, ali drugačiji način gledanja na to je da je svugdje centar, posebno ako netko odatle posmatra vani.
Kratka istorija našeg mjesta u svemiru
Čovječanstvo može biti prilično narcisoidno, pa nije iznenađujuće da smo većinu naše egzistencije vjerovali da živimo u centru svega. Mnogi su posmatrali svijet oko sebe i zaključili da žive u centru ravne Zemlje, dok se Sunce, planete i zvijezde okreću oko njih.
Rani naučnici su dokazali da Zemlja nije ravna mnogo prije nego što su mogli fotošopirati slike. Ipak, ideja da mora postojati centar svega, a da se mi očito nalazimo u središtu, bila je toliko ukorijenjena da smo nastavili vjerovati kako se sve vrti oko Zemlje još nekoliko hiljada godina, piše iflscience.com.
Kopernikanska revolucija je premjestila Zemlju iz centra, ali Sunce je na neko vrijeme viđeno kao srce svemira. Tek s opažanjima da je Mliječni put mnogo gušći u smjeru Strijelca nego bilo gdje drugdje, Sunce je degradirano u običnu zvijezdu u galaktičkom predgrađu.
Tokom 1920-ih, kako su astronomi shvatili da je Mliječni put samo jedna od mnogobrojnih galaksija, čovječanstvo je moralo prihvatiti činjenicu da naša lokacija uopšte nije posebna.
Povratak u centar
Iako je bilo prirodno misliti da svemir ima centar, bilo je jasno da to nije blizu nas. Ta percepcija je uzdrmala filozofiju i znatno oslabila vjeru u religiju. Ako je Zemlja mala, nebitna tačka, teško je vjerovati da bi tvorac svemira brinuo toliko o našim tačnim obrascima obožavanja.
Međutim, tada je Edwin Hubble, nakon što je prethodno pomogao otkriti status Mliječnog puta kao obične galaksije, primijetio da se što je galaksija udaljenija od nas, to se brže udaljava. Ako se sve udaljava od nas jednako u svim smjerovima, možda smo ipak u centru. No, naučnici su do tada razvili drugačiji način razmišljanja.
Shvatili su da svemir treba promatrati na drugačiji način. Upoređivanje s balonom koji se širi može biti korisno kao uvod, ali to je također zavaravajuće. Nema ruba svemira kao što balon ima kožu, što bi podrazumijevalo centar. Na neki način, vjerovati da svemir mora imati centar je slično kao i vjerovati da je naša zemlja ravna i da smo mi u njenom središtu.
Iako Zemlja još uvijek ima centar, niko ne živi tamo. Priroda svemira je toliko različita od svakodnevnih objekata da nam nedostaju bolji metafori za upoređivanje. Ipak, kosmolozi su uvjereni da svemir nema ekvivalent jezgru Zemlje. Također, ne postoji jedno mjesto gdje se Veliki prasak dogodio, jer se dogodio svugdje.
Skriveni svemir
S druge strane, većina svemira je skrivena od nas. Ovaj skriveni svemir je toliko dalek da svjetlost iz njega još nije stigla do nas od početka svemira. Ono što možemo vidjeti zovemo vidljivim svemirom, područje dovoljno blizu da svjetlost može doći do nas u 14 milijardi godina, koliko je prošlo od Velikog praska.
Neovisno o veličini, brzina svjetlosti znači da možemo vidjeti jednaku udaljenost u svim smjerovima, osim ako neka čudna opažanja ne ispadnu tačna. Dakle, što se vidljivog svemira tiče, mi zaista jesmo u centru.
Astronom u galaksiji Andromeda mogao bi vidjeti malo dalje od nas u smjeru suprotnom od nas, ali malo manje u našem smjeru. Dakle, oni bi također bili u centru svog vidljivog svemira. U konačnici, narcisi su u pravu da su centar svemira, ali gdje griješe je u tretiranju drugih kao da su na periferiji. I naučno i moralno, svako je centar svog svemira, i u mjeri u kojoj se preklapamo, svi trebamo poštovati tuđe istine, prenosi Oslobođenje.
(Haber.ba)
