Home Nauka Najjači naučni dokaz do sada: Ima li života na drugoj planeti?

Najjači naučni dokaz do sada: Ima li života na drugoj planeti?

Najjači naučni dokaz do sada: Ima li života na drugoj planeti?Astronomi su pronašli  dosad najjasniji dokaz da bi život mogao postojati i izvan Sunčevog sistema, na planeti udaljenoj 124 svjetlosne godine od Zemlje, što je u globalnoj naučnoj zajednici izazvalo uzbuđenje, ali uz dozu opreza.

Koristeći svemirski teleskop James Webb, istraživači predvođeni astronomima sa Univerziteta Cambridge u Velikoj Britaniji pronašli su hemijske potpise dva spoja koja na Zemlji proizvode samo živa bića.

“Ovo su prve naznake koje vidimo o vanzemaljskom svijetu koji je možda naseljen”, rekao je novinarima Nikku Madhusudhan, profesor astronomije na Cambridgeu i glavni istraživač projekta.

“Ovo je revolucionaran trenutak.”

Dakle, gdje je planeta na kojoj bi mogao postojati život, koje su dokaze naučnici pronašli i ima li razloga za sumnju?

Gdje su naučnici pronašli dokaz?

Istraživači su se oslanjali na podatke koje je uhvatio NASA-in teleskop James Webb, koji je lansiran u svemir 2022. godine, a koji se nalazi oko 1,5 miliona kilometara od Zemlje, kao toranj sa kojeg čovječanstvo gleda u svemir.

Fokusirali su se na jednu planetu, K2-18b, jer je već pokazala obećavajuće znake, kao kandidat za vanzemaljsko tijelo sa uslovima sličnim onima na Zemlji.

K2-18b leži u sazviježđu Lava i toliko je udaljen od Zemlje da bi svemirski brod trebao putovati brzinom svjetlosti 124 godine da stigne do njega. U stvarnosti, trebalo bi puno, puno duže, jer zakoni fizike ne dozvoljaju da bilo šta osim svjetlosti putuje tako brzo.

Planeta je 8,6 puta teža od Zemlje, a 2,6 puta veća. Ono što je od kritične važnosti je da se nalazi u području oko zvijezde, svog sunca, pa bi temperatura planete, u teoriji, mogla na površini podržati vodu u tekućem obliku.

Godine 2023. astronomi sa Cambridgea su u atmosferi planete pronašli metan i ugljični dioksid.

To je bio prvi put da su molekule na bazi ugljika otkrivene u atmosferi bilo koje planete u nastanjivoj zoni njegovog sunca, na udaljenosti na kojoj nije niti prevruće niti prehladno, te je stoga moguća za život. Naučnici su rekli da bi površina prekrivena okeanom i atmosfera bogatom vodikom, mogla objasniti prisutnost molekula na bazi ugljika. Jednostavno rečeno, moguće je da planeta ima vodu.

Šta su naučnici do sada otkrili?

Istraživači su sada pronašli mnogo čvršće dokaze koji upućuju na to da planeta ne samo da ima uslove za život – već bi, barem u teoriji, na njoj moglo biti i samog života.

Da bi istražili planete udaljene svjetlosnim godinama od Zemlje, naučnici čekaju da prođu ispred svojih sunaca. Oni proučavaju sunčevu svjetlost dok prolazi kroz atmosferu ovih planeta, tražeći tragove.

Tako je tim u atmosferi K2-18b pronašao tragove ili dimetil sulfida (DMS) ili dimetil disulfida (DMDS) – ili oboje.

Na Zemlji te spojeve proizvode samo živa bića, naročito mikrobi kao što je morski fitoplankton. Štaviše, ono što su naučnici otkrili sugerira da je koncentracija ovih hemikalija u atmosferi K2-18b hiljadama puta veća nego na Zemlji.

“Bila je nevjerovatna spoznaja vidjeti kako se rezultati pojavljuju i ostaju dosljedni tokom opsežnih nezavisnih analiza i testova”, rekao je koautor Mans Holmberg, istraživač na Naučnom institutu za svemirske teleskope u Baltimoreu, SAD, u izjavi za medije na web stranici Univerzitet Cambridge.

Zvjezdano jato poznato kao NGC 602 svemirski teleskop James Webb [Courtesy of NASA]

Koliko su nalazi pouzdani?

Naučnici su svoja otkrića objavili u recenziranoj publikaciji Astrophysical Journal Letters, što znači da su i drugi stručnjaci s tog područja koji ga proučavali, njihov rad smatrali uvjerljivim.

Ali to ne znači da su naučnici pronašli nepobitne dokaze o životu. Daleko od toga.

Madhusudhan je priznao da je moguće da su tragovi DMS-a i DMDS-a pronađeni u atmosferi K2-18b rezultat hemijskih fenomena koji su do sada nepoznati čovječanstvu.

“Važno je da smo duboko skeptični prema vlastitim rezultatima, jer ćemo samo testiranjem i ponovnim testiranjem moći doći do tačke u kojoj ćemo biti sigurni u njih”, rekao je Madhusudhan.

“Tako nauka mora funkcionirati.”

Njegovi kolege iz istraživačkog tima su se složile.

“Naš rad je polazna tačka za sva istraživanja koja su sada potrebna da se potvrde i razumiju implikacije ovih zanimljivih otkrića”, rekao je koautor Savvas Constantinou sa Instituta za astronomiju u Cambridgeu.

Postoje li drugi dokazi o vanzemaljskom životu?

Nalazi tima predvođenog Cambridgeom slijede niz otkrića posljednjih godina koja su oduševila naučnike, a koja se odnose na mogućnosti pronalaska života van Zemlje.

Naučnici NASA-e su 2011. objavili da su na meteoritima koji su pali na Antarktik pronašli hemikalije koje su sastavni dijelovi DNK. Hemijski tragovi koje su otkrili nisu mogli biti rezultat kontaminacije nakon što su meteoriti pali na Zemlju. Jedino objašnjenje je da bi asteroidi i kometi mogli sadržavati znake života.

Godinu kasnije, astronomi sa Univerziteta u Kopenhagenu pronašli su molekulu šećera u udaljenom zvjezdanom sistemu. Ta je molekula bitna komponenta ribonukleinske kiseline ili RNK, molekula koji je ključan za većinu bioloških funkcija.

Godine 2023. astronomi su pronašli tragove organskih molekula u plinovima oko jednog od Saturnovih mjeseca, Encelada.

Sredinom 2024. godine naučnici su identificirali pet stakleničkih plinova za koje su rekli da bi mogli predstavljati znake života na nekoj drugoj planeti.

No, put nauke ponekad vodi u neuspjehe. Godine 2005. dva NASA-ina naučnika tvrdila su da su pronašla potencijalne tragove vanzemaljskog života na Marsu nakon što su tamo otkrili znakove metana. Ipak, ta otkrića na kraju nisu izdržala naučno ispitivanje i NASA se distancirala od njihovih zaključaka.

Šta je sljedeće?

Tim pod vodstvom Cambridgea pronašao je DMS i DMDS sa 99,7 posto sigurnosti. No iako bi to moglo zvučati kao gotovo savršen rezultat, daleko je od onoga što se prihvata kao mjerilo za novo otkriće prema strogim naučnim standardima.

Da bi se njihovi zaključci smatrali pouzdanim, moraju doći do onoga što je poznato kao prag pet sigma – 99,99994 posto sigurnosti.

Astronomi vjeruju da bi im više sati na teleskopu James Webb moglo pomoći da dođu do tog nivoa potvrde.

“Decenijama kasnije, mogli bismo se osvrnuti na ovu tačku u vremenu i prepoznati da je to bilo vrijeme kada je živi svemir bio nadohvat ruke,” rekao je Madhusudhan.

“Ovo bi mogla biti tačka preokreta, kada iznenada možemo odgovoriti na temeljno pitanje jesmo li sami u svemiru.”

(Kliker.info-AJB)