Aktivni sastojak magičnih gljiva smiruje izrazito agresivne ribe
Istraživanje je pokazalo da psilocibin selektivno smanjuje agresivno ponašanje kod životinja bez narušavanja njihovih normalnih društvenih interakcija.
Psilocibin, psihoaktivna tvar koja se može pronaći u više od 200 vrsta gljiva, ima neočekivan učinak na agresivne ribe. Većina gljiva koje sadrže ovaj spoj pripada rodu Psilocybe. Kod sisavaca, psilocibin stupa u interakciju s receptorskim sustavom serotonina u mozgu, čime utječe na emocije, raspoloženje, apetit i agresiju. Međutim, naučnici još uvijek znaju relativno malo o tome kako ova tvar utiče na društvene interakcije u životinjskom carstvu.
Zašto su naučnici proučavali mangrove rivuluse?
Kako bi istražili ovo pitanje, kanadski istraživači proučavali su učinke psilocibina na amfibijske ribe mangrove rivuluse (Kryptolebias marmoratus). Njihovi nalazi objavljeni u časopisu Frontiers in Behavioral Neuroscience sugeriraju da čak i kratka izloženost maloj dozi može značajno smanjiti agresivno ponašanje bez ometanja uobičajenih društvenih navika.
“Pokazali smo da akutna, mala doza psilocibina značajno smanjuje aktivnost i agresivne napade tokom društvenih interakcija kod odraslih jedinki mangrove rivulusa, vrste koja je po prirodi izrazito agresivna”, izjavila je prva autorica studije Dayna Forsyth sa Univerziteta Acadia u Novoj Škotskoj.
Ove ribe posjeduju i neobičnu reproduktivnu sposobnost jer se mogu same oploditi, stvarajući potomstvo koje je genetski identično. To ih čini izuzetno korisnima za eksperimente jer naučnici mogu svesti genetsku varijaciju na minimum i s većom sigurnošću pripisati promjene u ponašanju djelovanju psilocibina, a ne naslijeđenim osobinama.
Smanjenje energetski zahtjevnih napada
Tokom eksperimenta, istraživači su radili s tri genetski različite linije riba uzgojene u laboratoriju. Ustanovili su početnu liniju ponašanja za svaku ribu, a zatim pratili reakcije nakon izlaganja vodi koja je sadržavala otopljeni psilocibin u trajanju od 20 minuta.
Rezultati su otkrili upečatljivu promjenu: ribe izložene psilocibinu kretale su se manje i pokazivale su manje naglih trzaja u plivanju u odnosu na kontrolnu skupinu. Ovi brzi trzaji predstavljaju visokenergetske napade koji ukazuju na eskalaciju agresije. Zanimljivo je da psilocibin nije potisnuo svaki oblik agresivnog ili društvenog ponašanja, već je ciljano smanjio samo energetski najzahtjevnije sukobe dok su mirniji oblici komunikacije ostali očuvani.
Značaj istraživanja za nauku o psihoaktivnim tvarima
Iako ovi rezultati pružaju fascinantan uvid u biološke mehanizme ponašanja, istraživači naglašavaju da se ovi nalazi ne smiju tumačiti kao lijek za agresiju kod ljudi. Eksperiment je proveden na ribama i ne može utvrditi bi li slični učinci bili zabilježeni kod ljudi. Buduća istraživanja morat će otkriti kako točno psilocibin mijenja neuronske signale i koji su serotoninski putevi uključeni u ovaj proces, što su pitanja na koja je izuzetno teško odgovoriti izravnim promatranjem kod ljudi.
Izvor: ScienceDaily (Zdravlje & Medicina)
Koliko zapravo (ne)znamo o ovome?
Sokrat je govorio: „Znam da ništa ne znam” – jer tek kad shvatimo šta ne znamo, otvaramo prostor za istinsko učenje. Možete li tačno odgovoriti na ova 2 brza pitanja iz članka?
