Postizanje ultracrne boje zahtijeva više od same boje. Svjetlo se u osnovi odbija naprijed-nazad između fibrila, umjesto da se vraća prema van, čime se stvara ultracrni efekt, pojasnila je Hansadi Jayamaha, naučnica za vlakna i dizajnerica, u članku objavljenom na stranicama Univerziteta Cornell.
Naučnici su počeli s bijelim merino vunenim pletivom, premazavši ga polidopaminskim sintetskim melaninom. Nakon toga, tkanina je stavljena u plazmensku komoru, gdje su u površinu urezani nanofibrili, mikroskopska vlakna koja zarobljavaju svjetlo.
Dizajn je inspirisan plavoprsom rajskom pticom (Ptiloris magnificus), vrstom iz Nove Gvineje i sjeverne Australije. Mužjaci te ptice imaju ultracrno perje u kontrastu s iridescentnim plavo-zelenim prsima. Za razliku od ptice, čija se crnina gubi pri promjeni kuta gledanja, Cornellova tkanina zadržava izuzetno upijanje svjetla čak i pri kutu od 60 stepeni od okomice.
Ovaj materijal se ne koristi samo u istraživanjima, već je već primijenjen i u praksi. Studentica modnog dizajna na Cornellu, Zoe Alvarez, kreirala je haljinu koja prelazi iz svjetlijih nijansi u ultracrnu tkaninu, okružujući središnji plavozeleni detalj inspirisan plavoprsom rajskom pticom.
Iako ova tkanina nešto manje upija svjetlo od Vantablacka (materijal napravljen od vertikalno poravnanih ugljikovih nanocjevčica) sa 99,96 posto, ona je jeftinija i lakša za proizvodnju u većim količinama, nudeći ultracrnu opciju spremnu za praktičnu primjenu.
(Haber.ba)
