Baterije pomažu u smanjenju emisija, ali kako smanjiti emisije samih baterija?
Dok električna vozila i obnovljivi izvori energije mijenjaju naš svijet, naučnici istražuju kako da smanjimo ugljični otisak u samom procesu proizvodnje baterija.
Prvi korak u globalnoj energetskoj tranziciji jeste elektrifikacija sektora poput transporta i grijanja, uz obezbjeđivanje da se električna energija proizvodi iz obnovljivih izvora. Ipak, kada jednom smanjimo udio najvećih zagađivača, pažnja se mora usmjeriti na industrije s manjim, ali značajnim uticajem na okoliš.
Novo istraživanje, koje je predvodio Haiwei Zhou sa Univerziteta u Melbourneu, fokusiralo se na emisije stakleničkih gasova povezane s proizvodnjom litijum-jonskih baterija, na koje se oslanja veći dio moderne energetske tranzicije. Ove emisije nisu nulte, pa će s masovnijom upotrebom baterija u budućnosti rasti i njihov ukupni ugljični otisak. Trenutne procjene pokazuju da one čine oko 0,18 posto godišnjih globalnih emisija, ali bi se taj broj do 2050. godine mogao udesetostručiti ili čak premašiti.
Kako izbjeći visoke emisije u proizvodnji?
Postoji nekoliko načina na koje možemo umanjiti emisije nastale tokom izrade baterija. Neki hemijski elementi koji se koriste u litijum-jonskim baterijama zahtijevaju znatno više energije za rudarenje i rafiniranje u odnosu na druge. Sam proces proizvodnje obuhvata korake koji se mogu znatno energetski optimizovati, dok reciklaža nudi mogućnost vraćanja materijala u opticaj uz utrošak znatno manje energije nego što je potrebno za primarno rudarenje.
Ipak, istraživački tim želio je uporediti opcije s posmatranjem strane potražnje. Umjesto pukog smanjenja ugljičnog otiska po jednoj proizvedenoj bateriji, fokus je stavljen na smanjenje ukupnog broja baterija koje moramo proizvesti, čime se u potpunosti izbjegavaju njihove emisije.
Projekcije za budućnost i energetska mreža
Istraživači su koristili dugoročne projekcije emisija kroz cijeli životni ciklus baterija koje se koriste u električnim vozilima i sistemima za skladištenje energije sve do 2050. godine. Ove procjene uzimaju u obzir regionalne razlike u potražnji i proizvodnji električne energije, oslanjajući se na scenarije Međunarodne agencije za energiju (IEA).
Na ovaj način, procjene uštede emisija nisu upoređivane samo s trenutnim stanjem industrije, već s budućim svijetom u kojem ćemo imati znatno više baterija, razvijeniji sistem reciklaže na kraju njihovog radnog vijeka i daleko čistiju električnu mrežu.
Izvor: Ars Technica (Tehnologija & Gadgeti)
Koliko zapravo (ne)znamo o ovome?
Sokrat je govorio: „Znam da ništa ne znam” – jer tek kad shvatimo šta ne znamo, otvaramo prostor za istinsko učenje. Možete li tačno odgovoriti na ova 2 brza pitanja iz članka?
