Posljednjih godina mikroplastika je postala jedan od najvećih svjetskih ekoloških izazova. To su male plastične čestice, manje od pet milimetara, koje se nalaze gotovo svugdje: u okeanima, rijekama, tlu, hrani, vazduhu, pa čak i unutar ljudskog tijela.
Iako gotovo nevidljive golim okom, one utiču ne samo na okoliš već i na javno zdravlje, biodiverzitet i sigurnost hrane.
Zašto se mikroplastika nalazi u našoj hrani?
Mikroplastika dolazi iz mnogih izvora. Neke se proizvode u toj veličini, poput mikrokuglica u kozmetičkim i higijenskim proizvodima, dok druge nastaju razgradnjom većih plastičnih dijelova poput torbi, ambalaže, sintetičke odjeće i guma. Nakon što se ispuste u okoliš, praktično ih je nemoguće ukloniti, jer se plastika ne razgrađuje lako. U okeanima, na primjer, ribe, školjke i morske ptice je unose, uvodeći čestice u lanac ishrane i na kraju u ljude.
Nedavne studije su otkrile mikroplastiku u krvi, plućima, pa čak i posteljici, što izaziva zabrinutost zbog njenog dugoročnog utjecaja na zdravlje. Ona također dospijeva do voća, što je pokazala studija iz 2021. godine objavljena u časopisu Environmental Research, koja je otkrila da biljke apsorbuju čestice kroz korijenje i prenose ih na svoje plodove.
Koje je voće najzagađenije?
Prema toj studiji, dvije od najčešće konzumiranih voćki na svijetu sadrže posebno visoke nivoe mikroplastike. Gram jabuke sadrži više od 195.500 plastičnih čestica, dok kruška sadrži oko 189.500 čestica po gramu.
Rješavanje ove krize zahtijeva sveobuhvatan pristup. To znači drastično smanjenje plastike za jednokratnu upotrebu, poboljšanje sistema upravljanja otpadom, promovisanje inovacija u biorazgradivim materijalima i podizanje javne svijesti o uticaju prekomjerne potrošnje plastike. Potrebne su i strožije globalne politike za regulisanje, proizvodnju i tretmana plastike, prenosi N1.
(Haber.ba)
