Bio je to događaj koji se skoro nije trebao ni dogoditi. Ali na kraju, više od 500 ljudi smjestilo se u podrumskoj sali u Londonu za noć poezije i performansa koja je obilježila kulturnu solidarnost s palestinskim narodom. Ali PalFest – Palestinski festival književnosti, godišnji događaj u Londonu od 2008. čiji je suosnivač egipatska spisatejica Ahdaf Soueif – ostao je bez mjesta na kojem bi se festival održao, nakon što je Kraljevsko geografsko društvo otkazalo njihovu rezervaciju, navodeći kao razlog bojazan za sigurnost u svjetlu rata Izraela i Hamasa.
Organizatori su prodali 600 karata i imali su samo nekoliko dana da pronađu alternativno mjesto. Osigurali su dvoranu unutar Nacionalnog sindikata obrazovanja u Londonu u posljednjem trenutku. Članovi publike su stajali oko bine i sjedili na podu kada je ponestalo mjesta, a neki su se pridružili i online.
Događaj je počeo jednominutnom šutnjom, za koju je Soueif rekla da je „za sve, posebno svu djecu, koja stradaju u ovim trenucima sukoba“. Ažuriranja iz Gaze prekidala su festival u realnom vremenu – kada je prekinut dotok električne energije i telekomunikacije, a kasnije i najava kopnene ofanzive izraelskih trupa. Soueif je ubijanje civila nazvala “žalosnim, okrutnim djelima” i također je priznala “ogromnu važnost” jevrejskih glasova koji govore protiv rata, uključujući nekoliko osoba u prostoriji. Ona je nazvala Nakbu – masovno raseljavanje i deponovanje Palestinaca tokom arapsko-izraelskog rata 1948. – „procesom u toku“, a govornici su se snažno osvrnuli na 75 godina izraelske okupacije Palestinaca.
Nobelovac Abdulrazak Gurnah govorio je o putovanju u Ramallu 2009. godine koje mu je dalo „mali uvid“ u život pod okupacijom, navodeći studente koji su bili primorani da putuju tri sata da bi stigli na nastavu i bolesne ljude koji nisu mogli putovati u različite dijelove zemlje kako bi dobili adekvatnu medicinsku njegu. On je osudio Hamasove “nepodnošljive i neoprostive” napade, a govorio je i o “brutalnim, osvetničkim povratcima” Izraela. Rezimirao je riječima: “Previše je, ubijati ljude na ovaj način.”
Glumci Julie Christie i Harriet Walter ponudili su vrlo emotivna čitanja odlomaka pisaca iz regiona, dok je romanopisac Mohammed Hanif uputio hitnu molbu: „Ima li svijet dovoljno veliko srce i za izraelske majke i očeve, i za palestinske roditelje, koji grle svoju djecu noći u razumnom uvjerenju da će sljedećeg jutra biti živi?”
Soweto Kinch, saksofonista i reper, izvodio je muziku dok je palestinsko-egipatski pjesnik Tamim Barghouti govorio o utjecaju okupacije. U međuvremenu, autor Matthew Teller ispričao je kako je odrastao u jevrejskoj porodici u Britaniji i postepeno dovodio u pitanje cionističke ideale na kojima je odrastao. “Odmarali smo u naselju u istočnom Jerusalemu. Svi koje smo sreli bili su Jevreji ili Izraelci ili oboje, i svaka priča koju smo čuli bila je o čudu Izraela.” Kada je počeo da putuje po Bliskom istoku, kaže: „Čuo sam nove načine da ispričam priče koje sam znao. I svaki put kada sam se vraćao u Izrael, to je imalo sve manje i manje smisla, sve dok uopšte nije imalo smisla.”
Glumac Tobias Menzies pročitao je zastrašujuće objave na društvenim mrežama palestinskog pjesnika Mosaba Abu Tohe, trenutno u Gazi, koje govore o bombardiranju i civilima koji umiru svuda oko njega. Jedna, od prije dva dana, glasila je: “Pobijene su mi komšije”. U drugoj je govorio kako nema dovoljno bolničkih kreveta: „Djeca vrište. Mrak je svuda, osim svjetla eksplozija. Jedva da smo živi.”
Soueif je osjećala ogroman naboj noći u prostoriji – svi su plakali dok je govorila, istovremeno i sama brišući svoje suze. Omar Hamilton, direktor PalFesta, govorio je o značaju događaja: kako je nekima dao priliku da zajedno obilježe patnju stanovnika Gaze, umjesto da je prate sami. Ali je izrazio zabrinutost zbog erozije prava na okupljanje i razmjenu ideja o Palestincima u toj zemlji i na međunarodnom nivou, ističući da se neki suočavaju s otkazima, otpuštanjem ili degradacijom. Citirao je nacrt rezolucije u Americi o zabrani studentskog aktivizma u Palestini. „Stvarno se nadamo“, rekao je, „da neće dozvoliti da se ovo pretvori u novu stvarnost. Osnovno pravo na okupljanje i razmjenu trebalo bi da bude dio temelja zemlje, ali ono brzo erodira.”
Ranije je Rashid Khalidi, eminentni palestinsko-američki istoričar i profesor Univerziteta Kolumbija, govorio o “progonu studentskog aktivizma od strane univerziteta i vlade” – a taj osjećaj je ponovio i Mustafa Sheta, generalni direktor Freedom teatra na Zapadnoj obali. Govoreći iz kancelarije izbjegličkog kampa Jenin u petak, pričao je o važnosti umjetnosti i kulture kao otpora. On je citirao ličnosti iz kulture na tom području koje su bile u “administrativnom pritvoru” bez optužbe, uključujući Bilala al-Saadija, predsjednika odbora Freedom teatra, zatvorenog od septembra 2022., i Mohammeda abu Sakha, cirkuskog izvođača, također uhapšenog i pritvorenog bez suđenja. Sheta je rekao da su ga izraelski obavještajci spriječili da putuje u inostranstvo i prijetio mu je u anonimnim pozivima.
Dok nije izbio rat, Palestinska mreža scenskih umjetnosti (PPAN), krovna organizacija za pozorišne stvaraoce, planirala je novembarsko predstavljanje palestinske kulture koji obuhvata sve od cirkusa do plesa i muzike. “Umjetnici imaju važnu ulogu u razgovoru o palestinskom identitetu tokom ove invazije”, dodao je Sheta. „Bojimo se slobodnog razgovora, ali nastavićemo da budemo umjetnici. Mi smo dio procesa u borbi protiv aparthejda i rasizma.”
Visoko.co.ba/federalna.ba/The Guardian
Izvor: Visoko.co.ba