Kada i izađemo vani, to je najčešće kako bi ispred trgovina čekali u redovima zajedno s ljudima koji nose maske i od kojih držimo veliki razmak, a oni koji su se donedavno borili za veće plate, danas mogu biti sretni samo ako i dalje imaju posao pa makar bili i na minimalcu.
No usprkos svemu tome i činjenici da je većina kompanija zatvorila svoje kancelarije, jednako kao što su zatvoreni vrtići i škole, ljudi ipak rade, dok se nastava i dalje odvija.
Naravno, nisu to idealni uslovi, niti je učinkovitost i produktivnost ista, ali djeca ipak slušaju nastavu, dok u pozadini njihovi roditelji rade – ili barem pokušavaju.
Novinar BBC-a Rory Cellan-Jones zapitao se kako bi naši životi izgledali da nas je ova kriza udarila prije 15 godina, u razdoblju prije nego su pametni telefoni postali popularni i kada nismo imali sve komunikacijske mogućnosti i digitalne alate kao danas.
Npr. Facebook je tada bio tek na početku i ograničen na studentsku populaciju, platforme poput WhatsAppa i Instagrama nisu postojale, dok se YouTube tek tada pojavio. Takođe, jedna od aplikacija bez koje je mnogima danas rad od kuće nezamisliv i putem koje se održavaju online sastanci širom svijeta, Zoom, tada nije bila ni u planu ni u programu.
Ono što je tada postojalo bio je Skype, no na početku bio je to samo telefonski servis i nije postajala mogućnost videorazgovora.
No čak i da je tada Skype omogućio videopozive, problem bi bio brzi internet jer je veliki broj ljudi tada surfovao putem dial-up veze pa videopozivi s takvim brzinama nisu bili mogući. Ne samo da nije postojala infrastruktura za rad od kuće kakav imamo danas, već je pitanje kako bi se odvijala nastava, tj. kako bi profesori snimali i streamovali sadržaj. Jedno od rješenja kakvog se možda sjećaju oni koji su bili djeca početkom ratnih devedesetih je radio-škola, no takav način edukacije ne može se uporediti s online i TV predavanjima u 2020. godini.
Možemo nabrojati i brojne druge stvari koje nam danas uvelike olakšavaju živote, a prije 15 godina nisu ni postojale poput video i mizičkih streaming servisa s kojim kratimo vrijeme, e-knjiga koje je jednostavno naručiti s nekoliko dodira prstom po ekranu, naručivanja hrane putem mobilnih aplikacija itd. Kako bi tek izgledalo naručivanje lijekova – prije je bilo potrebno otići do svog doktora po recept (gdje postoji mogućnost zaraze) i tek onda u apoteku, a danas vam doktori mogu poslati e-recept koji dobija apoteka.
Rijetkima će ovo biti neka utjeha, no ipak možemo biti sretni da, usprkos činjenici da većinu vremena provodimo u kući, imamo mogućnost jednostavno da komuniciramo s prijateljima i rodbinom putem videopoziva, nastavimo raditi i učimo te da su nam dostupni brojni video i muzički servisi uz koje će nam vrijeme u doba korone brže proći.
