Djevojčice koje majčinu utrobu dijele sa braćom najčešće su manje obrazovane, zarađuju manje novca i imaju manje djece od djevojčica koje imaju sestru bliznakinju, glavni je zaključak istraživanja koje su sproveli Kristof Karbovnik, bihevijoralni ekonomista sa Emori univerziteta u Atlanti, i Kristofer Kuzava, bihevijoralni antropolog sa Nortvestern univerziteta u Ivanstonu, SAD.
Studija, pod nazivom Evidence that prenatal testosterone transfer from male twins reduces the fertility and socioeconomic success of their female co-twins („Dokazi da prenatalni transfer testosterona muških blizanaca smanjuje plodnost i socioekonomski uspjeh njihovih sestara bliznakinja“), objavljena je u prestižnom žurnalu PNAS (Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America). Karbovnik i Kuzava, koji su analizirali na stotine hiljada običnih i blizanačkih trudnoća, kažu da je glavni „krivac“ za rezultate studije izloženost djevojčica testosteronu tokom fetalnog razvoja, dok pojedini kritičari tvrde da pravi mehanizam, ipak, još ostaje misterija.
„Mislim da je ovo veoma zanimljiv pogled na to kako ovaj zaista komplikovani sistem može da utiče na žene“, kaže Talija Melber, biološki antropolog sa Univerziteta u Ilinoju u Urbani, koja nije bila uključena u istraživanje. Ipak, Melber upozorava da je neophodno još mnogo rada kako bismo znali da je uzročno-posljedična veza zaista uspostavljena.
U studiji, koja je objavljena sredinom marta i koja je već privukla ogromnu pažnju drugih istraživača i medija, Karbovnik i Kuzava su koristili podatke o 728.842 djece rođene u Norveškoj u periodu od 1967. do 1978, među kojima je bilo 13.800 blizanaca. Kontrolišući faktore poput težine na rođenju i obrazovanja majke, Karbovnik i Kuzava su ustanovili da kod žena koje imaju brata blizanca ima 15,2% manje vjerovatnoće da će završiti srednju školu, 3,9% manje vjerovatnoće da će završiti fakultet i 11,7% manje vjerovatnoće da će se udati, u poređenju sa ženama koje imaju sestru bliznakinju. One takođe imaju manje djece (5,8%) i zarađuju 8,6% manje novca od žena koje su u utrobi bile sa sestrama.
Za sve je kriv testosteron?
Karbovnik i Kuzava su takođe analizirali one žene čiji je brat blizanac umro ili na rođenju ili brzo nakon toga. Dakle, riječ je o ženama koje su u materici bile izložene testosteronu, ali koje su kasnije odgajane kao jedinice, odnosno bez brata blizanca. U istraživanju se izdvojilo 583 žene u ovakvoj situaciji koje su imale potpuno iste životne izglede kao i one koje imaju živu braću blizance, što sugeriše da je uzrok ovome prenatalni testosteron, a ne samo činjenica da djevojčica raste sa bratom blizancem.
Ipak, studija ne objašnjava zašto bi testosteron uopšte imao ovakve efekte. Pređašnja istraživanja su pokazala da, u poređenju sa ženama koje nemaju braću blizance, žene koje su dijelile majčinu utrobu sa braćom imaju tendenciju ka razvijanju strukture kostiju koja je sličnija onoj kod muškaraca, kao i mozga koji više podseća na prosječne mozgove muškaraca (po pitanju funkcionisanja pamćenja i procesuiranja emocija). Karbovnik i Kuzava smatraju da sve ovo može da dovede do toga da ovakve žene djeluju agresivnije, da budu sklone preuzimanju više rizika i da se ponašaju onako kako se tradicionalno ponašaju muškarci. Karbovnik dalje tvrdi da to može da dovede do njihovog nižeg socioekonomskog stanja. Pored toga, asertivna žena može biti odbačena zbog kršenja tradicionalnih rodnih normi, dodaje on.
„Ako mislite da društvo kažnjava ovakve obrasce ponašanja, onda je to dio posljedica koje mjerimo“, kaže Karbovnik, i dodaje da bi volio da ponovi studiju koristeći podatke o mlađim blizancima, s obzirom na to da su se društveni stavovi o rodnim normama promijenili u posljednjih nekoliko decenija.
