Šifrirano pismo koje je 1547. godine potpisao najmoćniji vladar Evrope, razbili su francuski naučnici, otkrivši da je on živio u strahu od pokušaja atentata od strane talijanskog plaćenika.
Poslano od strane cara Svetog rimskog carstva Karla V. svom ambasadoru na francuskom kraljevskom dvoru – čovjeku po imenu Jean de Saint-Mauris – pismo daje uvid u preokupacije evropskih vladara u vrijeme opasne nestabilnosti uzrokovane vjerskim i ratovima strateških suparničkih interesa.
Za historičare ovo je također rijedak pogled na mračne vještine diplomatije na djelu: tajnovitost, prikrivena neiskrenost i dezinformacije očito su tada bili jednako aktualni kao i danas.
Kriptografkinja Cecile Pierrot prvi put je čula glasine o postojanju pisma na večeri u Nancyju prije tri godine. Nakon dugog istraživanja pronašla ga u podrumu gradske historijske biblioteke.
Postavivši si izazov da dekodira dokument u roku od nekoliko dana, bila je zbunjena što je zadatak shvatila teže nego što je mislila.
Pismo od tri stranice – koje se sastoji od oko 70 redaka – uglavnom je napisano pomoću oko 120 šifriranih simbola, ali postoje i tri dijela na jednostavnom savremenom francuskom jeziku. “Prvo je bilo kategorizirati simbole i tražiti obrasce. Ali kako u ovom slučaju, jedan simbol nije predstavljao samo jendo slovo – sve je bilo mnogo složenije”, kaže Pierrot.
“Jednostavno staviti to u kompjuter i zadati kompjuteru da to obradi doslovno bi trajalo duže od historije svemira!”
Malo po malo ona i njen tim počeli su napredovati. Otkrila je da postoje dvije vrste simbola: jednostavni i složeni. Samoglasnici se uglavnom nisu pisali kao slova, već dodavani kao dijakritički znakovi kao u arapskom. Samoglasnik ‘e’ nije imao dijakritički znak, pa je uglavnom bilo odsutno.
Također su otkrili da dok većina simbola predstavlja slova ili kombinacije slova, drugi predstavljaju cijele riječi – poput igle za engleskog kralja Henryja VIII. A bilo je i simbola koji očito nisu imali nikakvu funkciju.
Do prekretnice u ovom otkriću se došlo kada je historičarka Camille Desenclos timu ukazala na druga šifrirana pisma vladaru i on njega. Na jednom od njih, koje se čuva u Besançonu, primatelj je napravio neslužbeni prevod. “Ovo je bio naš kamen iz Rosette”, kaže Pierrot, misleći na natpise koji su pomogli dešifrirati egipatske hijeroglife. “To je bio ključ. Na kraju bismo stigli tamo i bez njega, ali uštedio nam je užasnu količinu vremena.”
Rijetkost slova ‘e’ znak je da su tvorci koda znali svoje. Budući da je ‘e’ najčešće slovo (u starom kao i u modernom francuskom), to je ono što bi razbijači kodova prvo tražili. A lažni simboli jednostavno su stavljeni da posiju još veću zabunu. “Naravno, prema današnjim standardima to je prilično osnovno”, kaže Pierrot, koja svoje uobičajeno vrijeme provodi razmišljajući o kvantnoj fizici i ogromnim prostim brojevima. “Ali s obzirom na alate koje su imali, sigurno su nas natjerali na posao!”
Dakle, šta stoji u pismu?
Tim još nije izdao potpuni prevod, koji čuvaju za akademski rad. Ali ove sedmice su postavili teme.
Februar 1547. bilo je vrijeme rijetkog relativnog mira između suparničkih sila Francuske i Svetog Rimskog Carstva. Car Karlo V. – vladar golemih područja uključujući Španiju, Nizozemsku, Austro-Ugarsku i južnu Italiju – zapravo više nije bio u ratu s kraljem Francoisom I. Ali nepovjerenje je i dalje prevladavalo.
Dva nedavna događaja bila su u mislima oba vladara. Prva je bila smrt Henryja VIII samo nekoliko sedmica ranije. A druga je bila pobuna protestantskog saveza pod nazivom Schmalkaldic League u Njemačkoj. U pismu Karlo V. otkriva svoju brigu da održi mir s Francuskom kako bi mogao usredotočiti svoje snage protiv Lige. Kaže ambasadoru da bude u toku s razmišljanjima na francuskom dvoru, poseno s bilo kakvom reakcijom na smrt kralja Henryja.
Ono što prije svega želi izbjeći je udruživanje Francuza i Engleza kako bi pružili veću pomoć protestantskim pobunjenicima. Karlo V zatim govori o glasini koja kruži – da će on, car, biti meta pokušaja atentata od strane talijanskog kondotijera (vođe plaćenika) Pierrea Strozzija. Saint-Mauris tek treba saznati više o ovoj priči. Je li to samo trač ili stvarna prijetnja?
I na kraju, u najdužem dijelu pisma, Karlo V. svom ambasadoru iznosi trenutno stanje u njegovoj kampanji protiv Lige. U Pragu je došlo do novog izbijanja pobune, a carev nećak Ferdinand Tirolski bio je prisiljen pobjeći. Ali Karlo V daje upute kako Saint-Mauris treba “spinovati” vijesti na francuskom dvoru. Rečeno mu je da je praška pobuna manja stvar, a Ferdinand je napustio grad jer se želi pridružiti svom ocu – carevom bratu – u pohodu.
Za historičarku Camille Desenclos značajna je činjenica da su neki dijelovi pisma šifrirani, a drugi ne.
“Svi su znali da postoji jedna od dvije šanse da će pismo biti presretnuto. U tom slučaju je bilo poruka koje je vrijedilo prenijeti Francuzima”, kaže ona – poput činjenice da je car surađivao na mjerama za izgradnju povjerenja u sjevernoj Italiji. “Ovo je ostavljeno jednostavnim jezikom. Ali bilo je drugih stvari koje su morale ostati tajne – poput pravog stanja stvari s protestantskom pobunom, i one su šifrirane.”
Šta je uslijedilo? Samo nekoliko sedmica kasnije umro je francuski kralj François I., da bi ga zamijenio njegov sin Henri II. Karlo V. porazio je Ligu sljedeće godine, ali je protestantizam ostao u Njemačkoj. Godine 1552. Henrik II je s protestantskim prinčevima sklopio novi savez protiv cara.
A pokušaja ubistva nije bilo. Karlo V. umro je u španskom samostanu 1558.
Visoko.co.ba/federalna.ba/BBC
Izvor: Visoko.co.ba
