Istraživači sa nekoliko britanskih univerziteta, predvođeni doktorom Edom Donelanom sa Univerziteta Šefild, posmatrali su vokalizacije, gestove i poglede dvanaestomjesečnih beba, kao i odgovore njihovih njegovatelja. U studiji objavljenoj u časopisu Developmental Science autori tvrde da su kontakt očima i glasovno izražavanje od velikog značaja za budući vokabular djeteta.
Zato istraživači kažu da rezultati studije treba da ohrabre roditelje i staratelje da posvete više pažnje svakom pokušaju beba da komuniciraju prije nego što mogu da koriste riječi, i da na te pokušaje uvijek odgovore.
„Ovakve stvari nikada ranije nisu posmatrane u okviru iste analize“, kaže Donelan.
Kako bi izmjerili interakcije, istraživači su snimali bebe i roditelje ili staratelje kod kuće i zamolili ih da se igraju kao što to i inače rade.
„Onda smo ponijeli te snimke na Univerzitet i vrlo detaljno kodirali šta se dešava. Obraćali smo pažnju svaki put kada novorođenče izgovara nešto, ili gestikulira, i kodirali sve odgovore njihovih njegovatelja“, kaže profesor Mišel Mekgilion sa Univerziteta u Vorviku.
Njegovatelji su potom ispunili upitnik o tome da li njihova djeca mogu da izgovore određene riječi koje se odnose na životinje, svakodnevnu rutinu i hranu. Istraživači su koristili statističke modele i na kraju ustanovili da je najbolji prediktor riječnika u uzrastu od dvije godine upravo odnos jednogodišnje bebe i roditelja, odnosno staratelja: važno je da bebe koriste vokalizacije gledajući u lice svojih njegovatelja. Koristi su čak i veće kada bi bebe dobile neku povratnu informaciju od njegovatelja, kaže tim dr Donelana.
Statistika je pokazala da u uzrastu od 19 meseci djeca u prosjeku koriste oko 100 riječi. Međutim, djeca koja su imala gorepomenutu interakciju u uzrastu od oko jedne godine, sa 19 mjeseci su u prosjeku znala oko 30 riječi više od svojih vršnjaka.
„Ovo nam govori da bebe pokušavaju da komuniciraju i prije nego što izgovore svoje prve riječi. Kada to rade, one pružaju njegovateljima priliku da im odgovore, a kada ovi to urade, čini se da se učenje riječi poboljšava“, kaže Donelan.
Mekgilion se nada da ova studija može da ohrabri slične studije u različitom starosnom uzrastu djeteta. „Ovo je trenutak u razvoju deteta u prvoj godini života, ali djeca stalno rastu i mijenjaju se, isto kao i njihovo ponašanje. [Bilo bi zanimljivo] ponovo pogledati ovakve vrste ponašanja u drugoj godini života da biste vidjeli šta se tamo dešava“, zaključuje Mekgilion.
