Misterija Beringovog mora: Zašto su ribari počeli izvlačiti rijetke hibridne rakove u rekordnim količinama?
Nakon razornog toplotnog talasa i misterioznog nestanka miliona morskih stvorenja, dubine Beringovog mora izbacile su iznenađujuće iznenađenje koje je zbunilo naučnike.
Populacija nekada rijetkih hibridnih rakova zabilježila je ogroman porast i dostigla rekordne brojeve, kao direktna posljedica razornog morskog toplotnog talasa koji je pogodio Beringovo more 2018. godine. Ovaj dramatičan skok u broju hibridnih jedinki u potpunosti je iznenadio morske biologe koji ga nisu uzeli u obzir prilikom planiranja obnove opustošenog ribljeg fonda, ali sada konačno imaju objašnjenje za ovu pojavu.
Rezultati ovog važnog istraživanja objavljeni su u prestižnom naučnom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Kako je toplotni talas promijenio ekosistem?
Skoro svake godine još od 1982, istraživači iz NOAA-inog Centra za nauku o ribarstvu na Aljasci redovno istražuju morsko dno istočnog Beringovog mora kako bi provjerili stanje ekosistema i pratili komercijalno vrijedne vrste koje donose stotine miliona dolara godišnje. Međutim, kada je topli talas zahvatio ovo područje 2018. i 2019. godine, izazvao je jedan od najvećih pomora morskog života u zabilježenoj historiji.
Okeani apsorbuju većinu toplote zarobljene uslijed emisije gasova sa efektom staklene bašte, što dovodi do sve učestalijih morskih toplotnih talasa u ekosistemima koji uopšte nisu spremni za ovako nagle promjene temperature. Naučnici su nemoćno pratili kolaps populacije snježnih rakova (Chionoecetes opilio): dok je prije toplotnog talasa procijenjena populacija brojala oko 8 milijardi jedinki, taj broj je u godinama koje su uslijedile drastično opao.
Neočekivani porast hibridnih vrsta
Dok su snježni rakovi masovno umirali od gladi uslijed nestanka zimskog leda i rasta temperatura u takozvanom hladnom bazenu na morskom dnu, ribari i naučnici počeli su primjećivati nešto krajnje neobično. U mrežama su se sve češće pojavljivali hibridni rakovi – mješavina snježnog i Tanerovog raka (Chionoecetes bairdi).
Iako hibridni snježno-Tanerovi rakovi nisu potpuno nepoznati, historijski su se uvijek smatrali rijetkim izuzetkom. Ipak, do 2025. godine njihova brojnost bila je čak 13,4 puta veća od historijskog prosjeka. Dok hibridi obično nisu činili više od 10 posto populacije komercijalno pogodnih mužjaka, odjednom je skoro polovina ulovljenih rakova pripadala hibridima.
Šta stoji iza ovog fenomena?
Tim istraživača predvođen biologom Erin Fedewom rekonstruisao je moguće scenarije pomoću računarskih modela kako bi utvrdio šta je izazvalo nagli procvat hibridnih rakova. Zaključak je jasan: smanjenje morskog leda tokom toplotnog talasa razorilo je populaciju snježnih rakova, što je posljedično smanjilo međusobnu konkurenciju i pritisak grabljivica, dajući hibridima slobodan prostor za širenje.
Budući da se radi o mješancima čiji reproduktivni potencijal još uvijek nije u potpunosti proučen, ostaje nejasno da li ovi hibridi mogu samostalno da se razmnožavaju ili će dodatno ugroziti opstanak matičnih vrsta. Stručnjaci naglašavaju da će dugoročne ekološke posljedice ovog fenomena tek biti predmet opsežnih naučnih istraživanja, dok nadležne službe za upravljanje ribarstvom moraju pažljivo prilagoditi kvote kako ne bi dodatno oštetili krhku ravnotežu u moru.
Izvor: ScienceAlert (Nauka & Svemir)
Koliko zapravo (ne)znamo o ovome?
Sokrat je govorio: „Znam da ništa ne znam” – jer tek kad shvatimo šta ne znamo, otvaramo prostor za istinsko učenje. Možete li tačno odgovoriti na ova 2 brza pitanja iz članka?
