Neobični poslovi Artura Milera prije nego što je postao jedan od najvećih svjetskih dramskih pisaca
Prije nego što je ispisao antologijska dramska djela, slavni pisac radio je niz neočekivanih poslova koji su mu otvorili oči i oblikovali njegov prepoznatljiv književni izraz.
Teško je zamisliti legendarnog Artura Milera drugačije nego kao intelektualnog dramskog pisca s britkim društvenim komentarima. Ipak, svi negdje moramo početi, a Miler nije oduvijek bio jedan od najvećih svjetskih pisaca. Nekada je bio nespretni tinejdžer koji se trudio zaraditi novac za fakultet.
Miler je odrastao u imućnoj porodici, ali nakon kraha berze 1929. godine, preko noći se našao u radničkoj klasi. Kako bi ostvario svoje karijerne ciljeve, Miler je radio nekoliko različitih poslova prije i poslije univerziteta. Svi oni su mu pružili dragocjeno životno iskustvo koje će kasnije iskoristiti pišući o pravom značenju uspjeha i neuspjeha u životu običnog čovjeka.
Prvi poslovi i borba za studije
Milerov otac mu je pokazao kako se postaje uspješan privrednik kroz svoju fabriku odjeće. Međutim, kada je Velika depresija pogodila zemlju, porodica Miler je izgubila gotovo sve i više nikada nije uspjela povratiti svoje bogatstvo. Artur Miler ranije nije shvatao školu ozbiljno, sve dok nije došlo vrijeme za pripremu za fakultet, kada je shvatio da će morati sam raditi kako bi pokrio sve troškove.
Dok je još bio u srednjoj školi, Miler je radio kao dostavljač u pekari i u očevoj radionici, a vozio je i kombi za dostavu autodijelova. Nakon srednje škole, Miler je pronašao niz drugih poslova, uključujući angažman radijskog pjevača, vozača kamiona i radnika u fabrici kartonskih kutija. Ipak, posao na kojem se zadržao dovoljno dugo da zaradi potrebnih 500 dolara za školarinu bio je posao skladištara autodijelova.
Počeci u svijetu pisanja
Kada je Miler počeo studirati na Univerzitetu u Mičigenu, prvobitno je želio studirati novinarstvo. Dobio je posao reportera i urednika u studentskim novinama The Michigan Daily. Tokom studija, Miler je napisao svoju prvu dramu No Villain, koja mu je, nakon što je osvojila nagradu, pomogla da preispita svoj poziv i pređe sa novinarstva na engleski jezik i književnost.
Nakon diplomiranja 1938. godine, Miler je radio za Federalni pozorišni projekat (FTP), pišući i pripremajući radio-drame. Projekat je ugašen godinu dana kasnije zbog vladinog straha od komunizma, pa se Miler tokom Drugog svjetskog rata zaposlio u brodogradilištu u Bruklinu. Bio je oslobođen vojne službe zbog sportske povrede zadobijene u srednjoj školi. Dok je radio u brodogradilištu, Miler je neumorno nastavio pisati radio-scenarije, od kojih su neke producirale i velike mreže poput CBS-a i NBC-ja.
Inspiracija za besmrtne drame
Velika depresija i njeni uticaji ne samo na ekonomiju, već i na psihologiju radnog čovjeka, bili su ogromna inspiracija za nekoliko Milerovih djela. Njegova raznolika iskustva sa svih tih poslova igrala su ključnu ulogu u njegovom stvaralaštvu. Drama Sjećanje na dva ponedjeljka (1955) bila je zasnovana upravo na Milerovim kolegama iz skladišta autodijelova i njihovoj borbi za preživljavanje tokom ekonomske krize.
Dok je s ocem pokušavao pokrenuti novu fabriku odjeće, Miler je svjedočio teškom tretmanu tamošnjih trgovačkih putnika. To iskustvo dovelo je do njegove kratke priče In Memoriam, koju će kasnije pretvoriti u svoju najslavniju dramu, Smrt trgovačkog putnika (1949). Brojni neobični poslovi otvorili su mu oči za potpuno drugačiji svijet od onog lagodnog u kojem je odrastao i pripremili ga da napiše neke od najdubljih i najprepoznatljivijih ljudskih drama u historiji svjetske književnosti.
