Otkriće neobičnog spoja dokazuje odvažnost genijalnog majstora.
Koristeći X-zrake kako bi zavirili u hemijsku strukturu sićušne mrlje na slavnom umjetničkom djelu, naučnici su stekli novi uvid u tehnike koje je Leonardo da Vinci koristio da naslika svoj revolucionarni portret La Gioconda, poznatije i kao Mona Lise, žene sa zagonetnim osmijehom.
Da Vinci je volio eksperimentisati
Istraživanje, objavljeno u prošle sedmice u časopisu Američkog hemijskog društva, sugeriše da je italijanski renesansni majstor možda volio eksperimentisati kad je počeo raditi na “Mona Lisi” početkom 16. vijeka.
Čini se da je recept uljane boje koji je Leonardo koristio kao osnovni sloj za pripremu ploče od topolinog drveta bio drugačiji za “Mona Lisu”, s vlastitim prepoznatljivim hemijskim potpisom, otkrio je tim naučnika i historičara umjetnosti.
“Bio je neko ko je volio eksperimentisati, a svaka je njegova slika tehnički potpuno drugačija”, rekao je Victor Gonzalez, glavni autor studije i hemičar u vrhunskom francuskom istraživačkom tijelu, CNRS.
Gonzalez i njegov tim su proučavali hemijski sastav desetaka djela Leonarda, Rembrandta i drugih umjetnika.
“U ovom slučaju, zanimljivo je vidjeti da doista postoji specifična tehnika za temeljni sloj ‘Mona Lise'”, rekao je Gonzalez u intervjuu za Associated Press.
Tragovi jedinjenja olova
Naučnici su u slici pronašli plumbonakrit, jedan spoj olova, u Leonardovom prvom sloju boje.
Otkriće je, rekao je Gonzalez, prvi put potvrdilo ono što su historičari umjetnosti ranije samo pretpostavljali: da je Leonardo najvjerovatnije koristio prah olovnog oksida da zgusne i brže osuši svoju boju dok je počeo raditi na portretu koji se sada nalazi iza zaštitnog stakla u muzeju Louvre u Parizu.
“Ovo otkriće potvrđuje to da je Da Vinci bio prije svega genijalan naučnik koji svjesno i konstantno eksperimentiše u svojoj praksi. Sama receptura koju je koristio je za razdoblje njegovog stvaralaštva vrlo inovativna i eksperimentalna. Inovativna je čak i njena primjena na razlčitim djelima, što ukazuje na to da je bio svjestan željenog efekta ovisno o podlozi, to jeste, znao je predvidjeti fizičke reakcije i željene efekte koje e dobiti upotrebom olovnog ulja”, objasnila je za Glas Amerike Ida Fazlić, Bosanka koja je učestvovala u istraživanju.
Fazlić je nedavno bila uključena i u istraživanje Rembrandtove slike Noćna straža, na kojoj su također otkriveni neobični spojevi olova.
X zrake otkrile tajnu mrlje
Fragment boje iz temeljnog sloja “Mona Lise” koji je analiziran bio je jedva vidljiv golim okom, ne veći od promjera ljudske vlasi, a dolazio je iz gornjeg desnog ruba slike.
Naučnici su podvrgli taj fragment analizi pomoću X-zraka u sinhrotronu, velikom stroju koji ubrzava čestice gotovo do brzine svjetlosti. To im je omogućilo da razotkriju hemijski sastav mrlje.
Jelena Kalinić (Glas Amerike)
