Naučna fantastika decenijama zamišlja susret čovječanstva s vanzemaljcima – invazijske flote, kozmički spasitelji, prosvijetljeni mentori i vanzemaljski otmičari dominiraju popularnom maštom. Novo istraživanje, međutim, tvrdi da takvi scenariji pogrešno prikazuju način na koji bi otkriće zaista moglo funkcionisati.
Argument dolazi iz nadolazećeg rada u stručnom časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society, pod naslovom “Eshatološka hipoteza”, autora Dejvida Kipinga, direktora Cool Worlds Laba na američkom Univerzitetu Columbia. Umjesto nagađanja o psihologiji vanzemaljaca, Kiping istražuje kako pristranost promatranja utiče na sam proces otkrivanja.
U astronomiji, početna otkrića rijetko predstavljaju tipičan primjer. Instrumenti preferiraju otkrivanje objekata s jakim signalima, dok su prosječni objekti često neprimjetni.
Pouke iz promatranja planeta i zvijezda
Istraživanje egzoplaneta to jasno pokazuje. Prvi potvrđeni egzoplaneti početkom 1990-ih kružili su oko pulsara. Danas, NASA-ina arhiva egzoplaneta navodi više od 6000 egzoplaneta, ali manje od deset ih ima orbitu oko pulsara.
Ista pristranost važi i za astronomiju golim okom. Od oko 2500 zvijezda koje se vide bez instrumenata, trećina su evoluirani divovi. U stvarnosti, divovske zvijezde su rijetke, dok ogroman broj crvenih patuljaka ostaje oku nevidljiv.
Historija kao vodič
Kiping primjenjuje ovaj princip na tehnosignale. Ako historija može poslužiti kao vodič, prvi tragovi vanzemaljske inteligencije mogli bi biti vrlo atipični, “glasni” primjeri svoje šire klase, piše on, a prenosi portal Universe Today.
Kiping predlaže eshatološku hipotezu: prvo otkrivanje vanzemaljske tehnološke civilizacije najvjerovatnije će biti atipičan primjer – neobično “glasan” (proizvodi jak tehnosignal) i vjerovatno u prolaznoj, nestabilnoj ili čak terminalnoj fazi.
Pojam “eshatološki” izveden je iz eshatologije, discipline koja proučava kraj, završetke i konačnu sudbinu, naročito u religijskom, filozofskom i ponekad metafizičkom kontekstu. Kipping sugerira da intenzivni tehnosignali mogu biti nusprodukt civilizacije u prolaznoj, nestabilnoj ili terminalnoj fazi.
Nova strategija pretraživanja svemira
Hipoteza nosi i praktične posljedice. Promatranja velikog dijela neba, koja kontinuirano prate promjene i optimizirana su za kratkotrajne astronomske pojave, mogla bi pružiti najbolju šansu za otkrivanje takvih “glasnih” i kratkotrajnih signala vanzemaljskih civilizacija, piše Kipping.
Umjesto traženja usko definisanih markera, Kiping predlaže fokus na anomalije. Eshatološke metode promatranja koncentriraju se na kratkotrajne i neobične pojave na nebu, vidljive kroz promjene svjetla, boja ili kretanja objekata, čija jačina i trajanje ne odgovaraju ničemu poznatom u astronomiji.
Takvo otkriće, ako se dogodi, bilo bi kratko, ekstremno i potpuno drugačije od popularnih prikaza u naučno-fantastičnim filmovima i serijama.
(Haber.ba)
