Recenzija filma ‘You Can See Everything’: Najoriginalnije ostvarenje godine koje će vas natjerati da preispitate stvarnost

Otkako sam pogledao naširoko dijeljen i komentrisan trailer za dokumentarac You Can See Everything autorskog dvojca koji čine Lens Openhajm i Nejtan Fajlder, potpuno sam opčinjen misterijom koja okružuje ovaj film. Ta opčinjenost se čini kao nastavak fascinacije koju smo mnogi od nas osjećali prema njegovoj glavnoj akterki, posramljenoj superzvijezdi medicinske tehnologije, Elizabet Holms. Nekada univerzalno hvaljena kao ženski Stiv Džobs — navodni tinejdžerski genije s izumom koji bi mogao promijeniti svijet — reputacija Holmsove je polako i vrlo javno pala u kriminalnu ozloglašenost kada se otkrilo da njena kreacija zapravo ne funkcioniše kako je obećano. Ona je već bila tema brojnih velikih produkcija, od kojih je možda najpoznatija Huluova miniserija The Dropout, u kojoj glavnu ulogu tumači Amanda Sajfred.

Osim mimova koji su nastali iz trailera — a posebno slike Holmsove i Fajldera u svojevrsnom nelagodnom i radoznalom takmičenju u gledanju, što je stvorilo vrstu publiciteta koju čak ni pozamašan marketinški budžet ne može uvijek osigurati — film You Can See Everything je akumulirao lavinu pohvala od strane kritičara i publike otkako je prvi put prikazan. Ostvarenje se drži na stabilnih 100% na stranici Rotten Tomatoes, dok ga skor na Metacriticu svrstava među 30 najbolje ocijenjenih filmova svih vremena. Ko ne bi bio uzbuđen zbog ovog filma u ovom trenutku?

Nije tajna da festivalska publika ponekad zna pretjerano nahvaliti pojedina ostvarenja, stoga mi je bilo drago kada sam otkrio da rane festivalske kritike nisu bile samo obična hiperbola. You Can See Everything predstavlja blistavo originalno dostignuće koje je spremno za značajan komercijalni uspjeh na blagajnama i zamah u sezoni nagrada koji nikako ne treba potcijeniti. Mnogi se pitaju može li film ući u historiju kao prvi dokumentarac ikada nominovan za Oskara u kategoriji za najbolji film — opravdan podvig koji se čini sve vjerovatnijim kako ga sve više ljudi gleda.

O čemu govori film ‘You Can See Everything’?

Skoro tročasovni dokumentarac počinje u proljeće 2023. godine, dok je Holmsova u posljednjoj fazi svoje slobode prije predaje Saveznom zatvorskom kampu Brajan u Teksasu na odsluženje zatvorske kazne (koja je u međuvremenu smanjena za skoro polovinu). Sa nešto više od mjesec dana do predaje, osnivačica kompanije Theranos poziva filmsku ekipu — na čelu sa Fajlderom, poznatim po TV emisijama Nathan for You i The Rehearsal, te Lensom Openhajmom, autorom hvaljene drame Primetime — da ovjekovječi ono što ona naziva svojom stranom priče. U to vrijeme, Holmsova je živjela u skromnom bungalovu pored mora u Del Maru u Kaliforniji, zajedno sa svoje dvoje male djece i svojim romantičnim i poslovnim partnerom, hotelskim nasljednikom Bilijem Evansom. Holmsova i Evans pružaju filmskoj ekipi priliku da sprovede autorizovanu invaziju na njihovu privatnost, pri čemu svi rade sa znanjem da se Holmsova naširoko doživljava kao vjerovatno najozloglašenija lažljivica i prevarantkinja u modernoj historiji.

Sa Fajlderom koji uglavnom služi kao anketar i svojevrsni narator na ekranu, početni dijelovi filma You Can See Everything donose priličnu dozu svakodnevne običnosti. Holmsova i Evans se blago prepiru oko toga kako najbolje umutiti jaja, Holmsova nagovara Fajldera da joj se pridruži u ritualu plivanja u morskim talasima, a njih troje čak zajedno gledaju seriju The Dropout. Malo frustrirajuće djeluju scene u kojima Holmsova i Evans raspravljaju o planovima za reindustrijalizaciju uglavnom osporavane tehnologije Theranosa, mašine koja je obećavala brojne krvne analize iz samo jednog mikrouzorka. Holmsova je osuđena po tačkama optužnice za zavjeru radi prevare investitora i višestruke prevare putem interneta, ali za ovaj par izgleda nema stajanja.

Možda je najzapanjujuća stvar u filmu, koja vas privuče već na samom početku i samo raste tokom sati trajanja, simpatičnost Elizabet Holms. Jedan dio vas zaista želi da joj povjeruje, što cijelu ovu višegodišnju sagu čini barem malo razumljivijom. Holmsova i Fajlder se očigledno međusobno veoma dopadaju, uprkos tome što joj reditelj više puta prilično otvoreno govori kako se neprekidno bori da pređe preko njene prošlosti i ozloglašenosti.

Evans je sasvim drugačija vrsta enigme; čini se da je ludo zaljubljen u Holmsovu, iako imamo dovoljno razloga da dovedemo u pitanje ovu vezu i dinamiku kako film odmiče, dok se otkriva agresivna i kontrolišuća (čak i priteća) strana Evansove ličnosti. On je zapravo u pojedinim trenucima fokusiran na kontrolu narativa, što ga dovodi u sukob sa dvojicom suregitelja koji odbijaju da popuste. Evans je akter jedne od najzbunjujućih potpuno golih scena u novijoj filmskoj historiji, mada ona možda i nije toliko zbunjujuća u kontekstu njegovih drugih momenata u filmu. Ovo je čovjek koji navodno nema problema da nam pokaže sve, ali do kraja filma ćete se zapitati da li nam je Fajlder uopšte ikada ikakvu istinu pokazao.

‘You Can See Everything’ je neodoljivo zabavan i inventivan pogled na obmanu i perspektivu

Ovo je recenzija bez otkrivanja ključnih detalja radnje (spoilera), ali važno je napomenuti da je radnju nemoguće dublje opisati bez spominjanja obrta otprilike na polovini filma. Trajanje je zapravo potpuno opravdano, s obzirom na to da u suštini dobijate dva cjelovečernja filma, sa dva drastično drugačija tona, povezana jasnom središnjom tačkom. S obzirom na to da je ovo bilo naširoko propraćeno u vijestima, nije nikakva tajna reći da se Holmsova zaista predaje zatvoru otprilike na polovini filmatizacije. Upravo tada žanrovske granice počinju da se gube, a You Can See Everything zaista postaje jedinstveno dostignuće, nikada ne gubeći fokus na svoju temu, dok istovremeno istražuje fundamentalne teme obmane, izobličenja, perspektive i stvarnosti.

Ljubitelji Fajlderovih hvaljenih televizijskih projekata sigurno će biti oduševljeni; ovo je po duhu slično, samo u mnogo kinematografskijem obimu, pri čemu on stvari shvata prilično ozbiljno do mjere koja nam nije poznata. You Can See Everything takođe služi kao zanimljiv prateći komad uz Openhajmovu već spomenutu provokativnu dramu sa Robertom Patinsonom u glavnoj ulozi, ostvarenje koje je daleko bolje u pokretanju razgovora nego u davanju odgovora.

Laži i obmana imaju običaj da stvaraju mrežu i talasast efekt koji unosi nemir. To je fenomen koji su mnogi od nas iskusili, ali ovo je film koji ga zaista oživljava na jedinstven i hitan način. Blizu kraja filma, jedan od ključnih učesnika postavlja direktno pitanje samom Fajlderu o tome da li mu se uopšte može vjerovati kao naratoru. Do tog trenutka, i sam sam se to pitao, a autorima svaka čast što ne bježe od tog pitanja.

Lako je pretpostaviti da većina ljudi koja kupi kartu za film You Can See Everything dolazi sa uvjerenjem da zna sve što treba da zna o Elizabet Holms. I ja sam to mislio; već sam bio formirao svoje mišljenje. Ipak, ispostavlja se da ne znate sve. Openhajm i Fajlder istražuju zbunjujuću, neosporno fascinantnu temu kroz inventivne metode koje takva anomalija i zaslužuje. You Can See Everything je onaj rijedak film koji iz temelja poigrava i manipuliše očekivanjima narativne strukture. To jeste dokumentarac, ali ne u potpunosti. Bilo kakvo dalje prepričavanje narativa predstavljalo bi medvjeđu uslugu svima koji namjeravaju da ga pogledaju — a trebali bi. Ovo je pravi original koji će bez sumnje nastaviti da dominira razgovorima u sezoni nagrada.

Izvor: Collider (Zabava & Film)