Svjetlosni dan udaljenosti: Pet decenija nevjerovatnih otkrića letjelice Voyager 1 kroz fotografije
Dok legendarna NASA-ina letjelica putuje bespućima svemira, radio-signalima je sada potrebno punih 24 sata da stignu do nje. Zavirite u historiju kroz najupečatljivije fotografije.
Svemirska letjelica Voyager 1, koju je NASA lansirala daleke 1977. godine, ispisala je novo poglavlje u historiji istraživanja svemira: postala je prva ljudska tvorevina koja se udaljila na rastojanje od jednog svjetlosnog dana od Zemlje.
Iako ova prekretnica ima uglavnom simboličan karakter, ona nosi i sasvim praktične izazove. Dok Voyager 1 krstari međuzvjezdanim prostorom na udaljenosti od približno 25,9 milijardi kilometara od naše planete, radio-signalima koji se kreću brzinom svjetlosti sada treba tačno 24 sata da stignu od letjelice do Zemlje, i obratno.
Izazovi komunikacije i dugovječnost misije
Sve veća udaljenost između Voyagera i Zemlje otežava rješavanje tehničkih problema na ovoj letjelici staroj skoro pola vijeka. Ipak, budući da Voyager 1 i dalje prikuplja podatke pomoću dva naučna instrumenta za koja se očekuje da će ostati aktivna sve do 2030-ih, naučnici ističu da nas ova svemirska sonda još uvijek nije prestala iznenađivati.
„Ono što me je Voyager naučio jeste da uvijek očekujem neočekivano“, izjavila je Linda Spilker, koja se pridružila timu misije 1977. godine i danas radi kao vodeći naučnik projekta. „Mnogo puta se dešavalo da ideje i teorije koje smo imali padnu u vodu jer ih je Voyager jednostavno demantovao.“
Odlazak od kuće

NASA-ina sestra-sonda, Voyager 2, lansirana je neznatno ranije, 20. augusta 1977. godine, dok je Voyager 1 poletio 5. septembra. Zahvaljujući različitim putanjama i gravitacijskoj pomoći Jupitara i Saturna, Voyager 1 je prvi uspio da napusti Sunčev sistem.

Novi pogled na Jupiter i vulkani na Iou
Tokom prolaska pored Jupitara 1979. godine, Voyager 1 je napravio revolucionarne snimke koji su pokazali da je ovaj gasoviti džin mnogo dinamičniji nego što se ranije mislilo. Prolazeći pored Jupiterovog mjeseca Io, letjelica je zabilježila prvu vulkansku erupciju viđenu van Zemlje, što je potpuno promijenilo razumijevanje geološke aktivnosti u Sunčevom sistemu.
Porodični portret Sunčevog sistema i „Blijeda plava tačka“
Godine 1990., sa udaljenosti od oko 6 milijardi kilometara, Voyager 1 se okrenuo i napravio posljednju seriju fotografija koje su činile jedinstveni porodični portret Sunčevog sistema. Među njima se posebno ističe kultna fotografija Zemlje kao sićušne plave tačke u sunčevoj zraci.

Nakon ovog zadatka kamere su trajno isključene, ali misija se nastavlja. Prelaskom granice heliopauze 2012. godine, Voyager 1 je zakoračio u međuzvjezdani prostor, gdje i dalje osluškuje i šalje dragocjene podatke o nepoznatim prostranstvima svemira.