U Japanu se očekuje da svaku stvar koju ste započeli – završite (do kraja).
Amy Chavez je američka novinarka koja živi u Japanu i piše kolumne o misterioznoj zemlji za nekoliko zapadnih publikacija.
Kada je prvi put kročila u Japan, nije se mogla oteti utisku koliko je sve efikasno i puno reda. Ulice su čiste, vlakovi stižu na vrijeme, a ljudi su tihi i ljubazni, možda malo ekscentrični, što im daje poseban šarm.
Nitko se ne vraća iz ove zemlje isti kakav je bio.
Evo koji su glavni utisci ove novinarke, a što bi svaka zemlja mogla primijeniti:
Uvijek vrati uslugu, bez obzira na sve!
U Japanu, brzo se nauči ne samo da se prihvati neka usluga već i da se vrati. To ne mora biti ništa veliko, ali bi trebalo pokazati zahvalnost. Ako vam, na primjer, netko pomogne unijeti novi kauč u kuću (stan), onda bi mu trebali zauzvrat makar kupiti neko piće.
Ljubaznost ide više od „Hvala“ i „Doviđenja“.
Ljubaznost i maniri vrlo su važni u japanskoj kulturi. Ako na ulici nekog pitate da vam pokaže ulicu, ili će vam slučajni prolaznik nacrtati mapu ili će vas povesti kuda trebate ići. Ljubaznost u ovom slučaju znači nesebičnost, a to dalje znači da:
Stavljaju druge ispred sebe.
Najbolji način da pokažete drugima koliko su važni je da ih stavite na prvo mjesto. Učinite im male ustupke, usluge. U japanskim domovima postoji čak i specijalno mjesto za sjedenje za gosta, koje je skoro pa najljepše mjesto u kući.
Nitko iz grupe nije isključen.
Ne postoji takva stvar kao što je izlazak na piće ili na neku zabavu, a da se ide samo s jednim kolegom ili kolegicom. Svi su pozvani! Tako nema onih neprijatnih momenata kada neki ljudi kasnije shvate da nisu bili pozvani. Kada svi bivaju uključeni to nas uči da budemo tolerantni prema onima koji su različiti od nas.
Japanci znaju slušati.
Japanci će vam uvijek dati šansu da prvi izrazite svoje mišljenje. Oni umiju slušati! Vrlo je važno da slušamo jedni druge i da se ne natječemo tko će prije nešto reći. Na taj način postajemo tolerantniji i manje osuđujemo drugačije poglede i mišljenja. Što god da je tema, Japanci nastoje diskutirati mirno, a ne se svađati i nametati jedni drugima svoje stavove.
Japanci nisu nacionalisti.
Svi mi (manje ili više) volimo zemlju iz koje potječemo. Ali, beznadežno je dokazivati strancima da je vaša zemlja najljepša i najbolja na svijetu. Na kraju krajeva, ne postoji „najbolja stvar na svijetu“.
“Ganbaru” – radite najbolje što možete.
Za Ganbaru ne postoji adekvatan prijevod. Naime, mnogi odustaju od nečeg kada saznaju da iziskuje više vremena, novca, i energije nego što su planirali. U Japanu se očekuje da svaku stvar koju ste započeli – završite (do kraja).
Obećanje bi trebalo biti ispunjeno.
U Japanu, kada vam netko nešto obeća, on to zaista i misli. I to ne zaboravlja, bez obzira na sve. Oni će doći ako su tako rekli, čak i kada vani lije kiša. Ako kojim slučajem ne mogu doći, ili će odmah nazvati da se izvine, ili će poslati nekog umjesto njih.
