Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša uputio je uskrsnu poruku u kojoj ističe kako središnja poruka Kristova uskrsnuća nije prazan grob, nego živi Krist koji učenike poziva dalje od groba, na mjesta prvih susreta, u Galileju.
U prvu nedjelju uskrsnuća Gospodinova život se promijenio samo onima koji su povjerovali da je uskrsnuće Kristovo, koje nisu vidjeli, jednako stvarno kao i prazan grob u koji su gledali.
Napomenuo je kako je u zoru trećeg milenijuma po Kristovu uskrsnuću papa Ivan Pavao II. opisao duboku krizu koja je zahvatila Europu. Njeni su krajnji uzroci prepoznati u stavljanju čovjeka u središte stvarnosti, u zaboravu da je Bog stvorio čovjeka, a ne čovjek Boga, rekao je te dodao kako sinoda o Europi na pragu trećega tisućljeća utvrđuje da “europska kultura odaje sliku ‘tihe apostazije’ sitoga čovjeka koji živi kao da Bog ne postoji“.
Abortus i eutanazija su realnost
Naše vrijeme, ocijenio je, još jače potvrđuje takvo stanje. Danas, nakon gotovo 25 godina ubrzanih promjena od početka ovoga milenijuma, slika je i na europskoj i na svjetskoj razini progresivno lošija, dodao je. Promjene su zahvatile društvo i samu Crkvu, rekao je i dodao kako zajednički nazivnik tehnološkoga napretka sve opravdava i podnosi.
Naglasio je kako nekoć nepojmljive stvarnosti, poput prava na usmrćivanje nerođene djece i na eutanaziju, postaju naša realnost jer je način razmišljanja modernoga čovjeka lišen temeljnih postavaka objektivne istine, a savjesti su uspavane.
Tomu je, smatra, pridonijelo i ‘teološko nijansiranje Istine u nejasne apstrakcije, koje započinju stvaranjem moralne pomutnje, a završavaju pretpostavkama mnogih kako istina nije primjenjiva na praktičnu stvarnost.
Područje protubožjeg djelovanja
Pitamo se, ističe nadbiskup, kako je moguće da nam logika zakaže pred očitostima, kako je moguće da je najuzvišenije od Božjih stvorenja zaboravilo svoje dostojanstvo i zadaću te se ponaša poput stroja zaražena virusom samouništenja? Ocijenio je kako je od dana uskrsnuća Gospodinova svjetska historija nalik praznomu grobu pred kojim su na ispitu naša vjera i naša temeljna opredjeljenja.
Uskrsnuće Gospodinovo očitovanje je stvarne Božje moći bez presedana, naglasio je i dodao kako nas njime Bog poziva u život koji nama izmiče, ali je u njemu stvaran. Odgovorni smo, poručio je, jer nas nijekanje Božje moći nad našim životima prepušta neumoljivim silnicama naše pale ljudske naravi i duha svijeta koji time postaje područje protubožjega djelovanja.
Nije se sjetio pape Franje
Vjera je naša karta za vječnost, nadvladavanje granica smrti potvrđivanje je Božje moći, napomenuo je mons. Kutleša i dodao kako je moćni Bog Ljubav i da ni svojega Sina nije štedio smrti da nam to pokaže.
Kršćanska je poruka nade, istaknuo je, živjeti u svjetlu konačne Kristove pobjede. Samo vjera u Božju moć nad našim životima može u nama probuditi nadu i istinsku radost, rekao je Kutleša i dodao kako je ta moć očitovana u Kristu uskrsnulom.
Naglasio je da se On dao u smrt kako bi u svojem tijelu pokazao razornu snagu Zla. Uskrsnuo je snagom Božje ljubavi, kako bi pokazao konačnu pobjedu Božje moći u svijetu, a to nam daje nadu koja ne postiđuje, poručio je zagrebački nadbiskup u poruci u kojoj je, osim pape Ivana Pavla II., spominjao i papu Leona Velikog te citirao Benedikta XVI., dok papu Franju uopće nije spominjao što je indikativno.
S Kaptola upozorili da se slično dogodilo i s njegovom božićnom porukom, kada se na Benedikta pozvao čak šest puta, a na Franju tek jednom, iz čega su iščitali jedan od signala da Kutleša neće u Crkvu u Hrvata donijeti bilo kakve promjene u odnosu na prethodnu nomenklaturu.
(Kliker.info-Hina)
(Kliker.info)
