Home Porodica Zašto malu djecu ne bismo trebali učiti da dijele svoje stvari

Zašto malu djecu ne bismo trebali učiti da dijele svoje stvari

Darežljivost i dijeljenje stvari s drugima je vrlina – to smo mi naučili i to je ono što želimo da naša djeca razumiju. Ponekad je, međutim, teško natjerati dijete da dijeli igračke s drugom djecom bez da izazovemo bijes kod njega. Stvar je u tome da je važno uzeti u obzir dob vašeg djeteta i odložiti podučavanje ovoj vrlini sve dok ne budu malo stariji.

Mnogi od roditelja ne znaju da dob djeteta ima značaja kada je u pitanju dijete i njegovo podučavanje da nešto svoje dijeli s drugima. Ali, očito, možete pogriješiti ako to učinite prerano!

Mala djeca ne razumiju što dijeljenje znači.

“Podijelite molim.”

Djeca do 3 godine su previše mala da bi razumjela koncept dijeljenja. Dakle, nema smisla pokušavati im objasniti da svoju igračku trebaju podijeliti s drugim djetetom. Jednostavno to neće shvatiti i vaše riječi ih neće naučiti ničemu.

Zbog toga je važno pričekati dok dijete ne postane malo starije, kada se ono dovoljno mentalno i emocionalno razvilo da bi moglo razumjeti kako su dijeljenje i briga povezani i zašto je dobro dijeliti s drugima.

Posjedovanje stvari pomaže im da izgrade svijest o sebi.

Jedan od razloga zašto mališani ne razumiju koncept dijeljenja je taj što još nemaju svijest o sebi kao zasebne i individualne osobe. Imati igračke koje su samo njihove i ničije druge može im pomoći u razumijevanju toga. Pa kad zgrabe nešto i odluče da je to samo njihovo, oni nisu sebični. Oni ustvari “testiraju hipotezu da su zasebne ličnosti.”

Djeca u toj dobi ne razumiju da stvari mogu pripadati i drugim ljudima, a ne samo njima.

Dijeljenje za njih znači da zauvijek daju svoju igračku.

“Sada je njegov red.” “Nikada ju neću dobiti nazad!”

Još nešto što komplicira ovu stvar je koncept vremena – mališani to još ne razumiju. I dok roditelj možda misli da nije mnogo pustiti drugo dijete da se neko vrijeme igra s igračkom njihova djeteta, njihovo dijete to vidi kao odvajanje od igračke zauvijek. Jer jednostavno ne mogu zamisliti da ih neko drugi može imati na bilo koji vremenski period i vratiti ga natrag. Ista nesposobnost razumijevanja događa se kada im kažete da se igraju “na smjenu”.

Ne mogu kontrolirati svoje impulse.

Malenoj djeci je teško kontrolirati svoje impulse. Dakle, ako nešto žele i žele da to bude samo njihovo – ne postoje riječi koje ih mogu uvjeriti u suprotno.

Ovako možete sugerirati svome djetetu da je dijeljenje dobra stvar.

“To je tako lijepo od tebe!”

Povremeno vaše dijete može nešto podijeliti s vama. Međutim, ovo nije svjesni čin dijeljenja, oni samo istražuju i eksperimentiraju. Ako se to pak dogodi, možete pokazati svom djetetu da je bilo lijepo od njih dijeliti, ali onda vi i istinski vratite tj. podijelite nazad. Ako se ove situacije prirodno dogode, možete ih iskoristiti kao priliku za podučavanje.

“Nije ti se svidjelo kada je uzela tvoju igračku.”
“Sljedeći put, prvo pitaj.”

A ako netko uzme igračku vašeg djeteta, važno je da dijetetu pojasnite šta se desilo. Svom djetetu možete opisati njihove emocije i naglasiti da razumijete da im se nije svidjelo kada im je netko uzeo igračku. Možete im i reći da se čvrsto drže onoga što je njihovo, jer je to njihovo pravo. Što se tiče djeteta koji je igračku uzeo, možete im predložiti da sljedeći put pita može li igračku koristiti, umjesto da ju samo zgrabi.

Međutim, nemojte ih forsirati. Ako stalno inzistirate na tome da vaše dijete dijeli igračku s nekim drugim, možda će početi povezivati ove riječi s nečim negativnim, a taj period “sebičnosti” i želje da stvari imaju samo za sebe može onda kod njih trajati mnogo dulje.

S vremenom će vaše dijete bolje razumjeti svijet i čak će naučiti da mu se dijeljenje stvari s drugima sviđa jer će vidjeti da to čini druge ljude sretnima.