QWERTY raspored na tastaturi jedan je od najčešće korištenih i najprepoznatljivijih na svijetu, a koristi se više od jednog stoljeća.
Iako su dostupni učinkovitiji rasporedi tastature, kao što su Dvorak ili Colemak, QWERTY ostaje standard. Postavlja se pitanje, zašto imamo QWERTY raspored tipkovnice?
Priča o QWERTY rasporedu započela je u maloj radionici u Milwaukeeju 1866. godine. Tamo je izdavač Christopher Latham Sholes počeo raditi na izumu za koji se nadao da će ga obogatiti, mašini za automatsko numerisanje stranica knjiga.
Sholesu se pridružio prijatelj izumitelj Carlos Glidden. U julu 1867. godine pročitao je kratki opis “mašine za pisanje” u Scientific Americanu. To ih je nadahnulo da promijene smjer i stvore “mašinu pomoću koje. čovjek može ispisati svoje misli dvostruko brže nego što ih može napisati.”
Godinu dana kasnije bili su u posjedu tri patenta. Ipak teško je prepoznati njihovu kreaciju kao pisaću mašinu. Više je sličila klaviru, s tipkama od slonovače i ebanovine, po jednom za svako slovo.
Christopher Latham SholesMašina je bila sklona zaglavljivanju ali Sholes ga je koristio za pisanje potencijalnim investitorima. Jedan od njih, James Densmore, odmah je otkupio četvrtinu patenata, na neviđeno. Ali kada je stigao u Milwaukee kako bi bacio oko na svoju investiciju, bio je daleko manje nego impresioniran, izjavivši da je ‘beskorisna’. Uprkos tome, Densmore je vjerovao u opću ideju i poticao Sholesa da nastavi.
Iz vedra neba QWERTY
Sholes je podnio još jedan patent 1872. koji pokazuje da je klavirska tastatura odbačena u korist redova kružnih tipki, ali nije precizirao koje je slovo gdje.
Tada se, gotovo iz vedra neba, pojavio QWERTY. U augustu 1872. Scientific American objavio je članak o “Sholes Type Writeru”, ilustriran gravurom mašine koja prikazuje tastaturu s četiri reda s drugim redom koji počinje QWE.TY.
Densmore je demonstrirao pisaću mašinu inžinjerima u E. Remington & Sons, proizvođaču oružja sa sjedištem u New Yorku koji se prebacio u prozivodnju kućanskih aparata. Remington je potpisao ugovor za proizvodnju mašine i proizveo prototip s drugom malo drugačijom tipkovnicom: QWERTUIOPY.
Sholes je očito bio nezadovoljan i zahtijevao je da se Y ponovo postavi između T i U. Remington se složio i po prvi put se QWERTY pojavio zajedno. Remington je 1874. godine izbacio svoju pisaću mašinu broj 1 na tržište i ubrzo je postala prvi komercijalno uspješna pisaća mašina svijetu. Do 1890. godine bilo je više od 100 000 QWERTY mašina u upotrebi u SAD-u.
Jedno objašnjenje koje se često ponavlja jest da je osmišljen kako bi “usporio daktilografa” kako bi spriječio ometanje mehanizma, što je greška koja je pratila ranije dizajne. To je navodno rješeno držanjem uobičajenih parova slova razdvojenima.
Ali to ne može biti istina. E i R, drugi najčešći par slova u engleskom jeziku, nalaze se jedno do drugog. T i H, najčešći od svih, su također blizu. Statistička analiza iz 1949. godine otkrila je da QWERTY tipkovnica zapravo ima više bliskih parova nego tastatura koja je nasumično raspoređena.
Vjerojatno nikad nećemo saznati prave razloge. Stoljeće nakon što je Sholes finalizirao tipkovnicu, historičar Jan Noyes sa Univerziteta Loughborough objavio je podužu analizu u kojoj je zaključio da nema očitog razloga za postavljanje slova u QWERTY raspored.
Najgori mogući dizajn?
U 1930-ima, kako su pisaće mašine i tipkanje postajale sve češće, istraživači su počeli ispitivati njegovu korisnost. Jedan žestoki kritičar, psiholog August Dvorak, dao je timu inženjera testirati 250 varijanti tipkovnice i zaključio da je QWERTY dizajn jedan od najgorih mogućih aranžmana.
Dizajn se uspješno prebacio i na kompjutere (Ilustracija: Shutterstock)
Imao je skrivene motive. Godine 1936. Dvorak je patentirao alternativu, Dvorak Simplified Keyboard. Tvrdio je da je lakši za svladavanje, brži za korištenje i manje opterećuje ruke. Ali nije zaživio. Zapravo, otkad je postala de facto standard, QWERTY tastatura je ispratila desetke ako ne i stotine navodno superiornih konkurenata. Sistem je bez problema prešao s mehaničkih pisaćih mašina na kompjutere, a sada i na zaslone osjetljive na dodir, te je sveprisutan svugdje gdje je latinica standardna.
Ipak, uprkos turobnoj reputaciji, nije sve tako loše, studija iz 1975. godine otkrila je da iskusan daktilograf može postići više od 90 posto teoretske maksimalne brzine.
Pravi razlog za opstanak QWERTY sistema je ogroman trošak dizajniranja, testiranja i proizvodnje alternative a i zatim prekvalifikacije milijardi ljudi da je koriste. Sve dok je potrebno ručno upisivane slova u bilo kakav uređaj, QWERTY će ostati suvereni standard.
Visoko.co.ba/klix.ba
Izvor: Visoko.co.ba
