U jutarnjem programu o ovoj temi govorili su autorica priče, novinarka Ema Maslo, i doktor Alija Aginčić, specijalista rekonstruktivne plastične i estetske hirurgije.
„Moje lice se deformisalo“
Azra, žena čija je ispovijest dio CIN-ove priče, otvoreno je ispričala kroz šta je prošla:
„Nakon posljednjeg tretmana lice mi se bukvalno počelo deformisati. Otišla sam kod rodbine u inostranstvo, a nakon sedam-osam dana pojavili su se prvi ozbiljni problemi. Godinu dana kasnije još uvijek se liječim.“
Ona tvrdi da nije znala šta joj je ubrizgano:
„Doktor mi nije dao nikakav račun, nikakav dokument. Samo je govorio da će ‘osvježiti lice’. Nisam potpisala ništa, nisam znala koji preparati se koriste. Danas plaćam cijenu svoje neinformisanosti.“
Neregistrovani preparati i crno tržište
Novinarka Ema Maslo istakla je da su tokom istraživanja naišli na alarmantne podatke:
„Otkrili smo crno tržište preparata koji se nabavljaju mimo zakona. Ljudi koji nikada nisu imali veze s medicinom drže obuke za aplikaciju botoksa i filera – često u stanovima, garažama ili kozmetičkim salonima. Sve to prolazi jer inspekcije sporo reaguju, a zarada je ogromna.“
Maslo je dodala da su mnoge žrtve ostale nijeme:
„Azra je pokazala hrabrost. Drugi su nam rekli da su imali slične posljedice, ali nisu smogli snage da javno govore. Strah, sram ili gubitak povjerenja u institucije – sve to ih sprječava.“
Stručna upozorenja ljekara
Doktor Alija Aginčić potvrdio je da posljedice mogu biti teške čak i kada postupak izvodi stručan ljekar, ali ključna je razlika u dokumentaciji i kontroli:
„Svaki pacijent mora dobiti pisani trag – serijski broj preparata, potpis ljekara i račun. Ako dođe do komplikacije, stručan ljekar zna kako da reaguje. Kada toga nema, pacijent praktično ostaje bez ikakve zaštite.“
On je upozorio da komplikacije nastaju i u „regularnim“ ordinacijama koje koriste neprovjerene proizvode:
„Imali smo djevojke koje su došle sa otocima, upalama, pa i trajnim oštećenjem tkiva. One ne znaju ni šta im je ubrizgano, ni ko im je to radio. To je najopasnije – nemate polazište za liječenje.“
Sistem u sjeni profita
Maslo naglašava da zakoni u BiH postoje i jasno propisuju ko smije da radi estetske zahvate – specijalisti plastične i estetske hirurgije, dermatolozi i drugi usko stručni kadrovi. Međutim, praksa je često drugačija:
„Čak i doktori bez odgovarajuće specijalizacije, poput urologa ili ljekara opšte prakse, rade tretmane koje ne bi smjeli. Još opasnije, to rade i ljudi koji nisu medicinski obrazovani. Inspekcije ne stižu da kontrolišu, a tržište cvjeta.“
Priča Centra za istraživačko novinarstvo i ispovijest Azre razotkrivaju tamnu stranu industrije ljepote u kojoj je profit važniji od sigurnosti pacijenata. Doktor Aginčić zaključuje,piše N1
„Ljepota ne smije biti na crnom tržištu. Pacijenti moraju tražiti dokumente, račune i potvrde, jer je to jedini način da zaštite i sebe i svoje zdravlje.“
(Haber.ba)
