Amer Obradović rodio se Stocu, gdje se rodio i Mak Dizdar, dvadesetak kilometara dalje i Mirko Kovač, a nekih pedesetak Predrag Matvejević.
Rastao je sanjajući da će zaigrati na turniru na Vrhovniku pa ući u prvi autobus i završiti na stadionu pod Bijelim brijegom i zamijeniti Semira Tucu, kada ovaj zasluženo ode u Real i zamjeni Emilija Butragenja.
No, došao je rat, liga šampiona najgorih, a Amer je završio u koncentracionom logoru.
Da BiH ima filmsku industriju, umjesto jednog filma u olimpijskom ciklusu, neko bi snimio film o maloljetnom logorašu koji čisti krv sa rana ostalih logoraša i daje im zadnje kapi vode.
Amer je logorašima bio narodni heroj.
Pa ipak, logor Obradovća nije odveo u svijet mržnje i osvete. Nakon povratka, priključuje se “Danima”, jednoj od najvažnijih platformi antinacionalizma.
Cijeli svoj život posvećuje mirovnom aktivizmu. Njegova je priča inspiracija novim generacijama.
Za Tačno.net Amer Obradović govori o logorima, zločinima i zločincima, mirovnom aktivizmu, oprostu te zajedničkom životu koji nema alternative.
(Kliker.info)
