Misterija „Vrata pakla” u Turkmenistanu: Zašto ova vatrena rupa u pustinji gori već 50 godina bez prestanka? (VIDEO)

Usred mrklog mraka pustinje Karakum u Turkmenistanu, kilometrima daleko od bilo kakve civilizacije, iz zemlje bije zastrašujući plameni sjaj. Riječ je o krateru Darvaza — u narodu poznatom kao „Vrata pakla” — džinovskoj vatrenoj rupi širokoj 70 metara koja gori bez prestanka već više od pola vijeka.

Kobna greška sovjetskih geologa: Kako je nastao plameni ambis?

Priča o ovom nevjerovatnom fenomenu počinje 1971. godine, u vrijeme Sovjetskog Saveza, kada je grupa geologa i inženjera stigla u srce surove pustinje Karakum u potrazi za bogatim ležištima nafte i prirodnog gasa.

Postavili su tešku bušaću garnituru i započeli istražno bušenje. Međutim, tlo ispod postrojenja krilo je opasnu tajnu — ogromnu podzemnu kavernu ispunjenu metanom pod visokim pritiskom. Dok su bušili, tanki krečnjački svod pećine nije izdržao teret. Tlo se iznenada urušilo, a džinovski krater progutao je čitavo postrojenje, opremu i bušaći kamp. Na svu sreću, niko od radnika nije poginuo, ali se pojavio mnogo veći problem: iz ponora je počeo nekontrolisano sukljati otrovni gas metan.

Odluka koja je stvorila vječni plamen: „Ugasiće se za nekoliko sedmica”

U strahu da će oblak otrovnog plina otrovati okolna nomadska sela i ubiti stoku u pustinji, sovjetski stručnjaci su donijeli odluku koja je u tom trenutku zvučala sasvim logično: zapaliti gas. Vjerovali su da je džep plina relativno plitak i ograničen, te da će vatra izgorjeti sav preostali metan za nekoliko dana ili najviše par sedmica.

Bila je to jedna od najvećih pogrešnih geoloških procjena u historiji. Umjesto nekoliko dana, plamen se rasplamsao i osvijetlio čitavu pustinju. Prolazile su godine i decenije, a krater je nastavio gorjeti jednakim intenzitetom. Danas, više od 50 godina kasnije, ova vatrena rupa prečnika 69 metara i dubine oko 30 metara gori nesmanjenom žestinom, napajana nepreglednim podzemnim rezervoarima zemnog gasa.

Spuštanje na dno vatre: Nevjerovatna misija Georgea Kourounisa

Decenijama su naučnici pretpostavljali da je unutrašnjost kratera apsolutno sterilna i da na temperaturama koje prelaze 400°C nijedan oblik života ne može preživjeti. Međutim, 2013. godine kanadski istraživač i lovac na oluje George Kourounis, uz podršku National Geographica, izveo je nevjerovatan podvig.

Obučen u specijalno toplotno odijelo od aluminijuma i kevlara, spojen na boce sa kiseonikom i zakačen za sistem užadi otpornih na vatru, Kourounis se spustio na samo dno vatrene jame. Proveo je 15 minuta na užarenom tlu prikupljajući uzorke tla.

Rezultati laboratorijskih analiza šokirali su naučni svijet: u vrelom tlu na dnu kratera pronađene su žive, ekstremofilne bakterije koje ne samo da uspijevaju na ekstremnim temperaturama, već ih uopšte nema u okolnom pustinjskom tlu! Ovaj pronalazak pružio je dragocjene tragove astrobiolozima o tome kako bi život mogao preživjeti na drugim, neprijateljskim planetama našeg Sunčevog sistema.

Može li se krater u Darvazi ikada ugasiti?

Vlasti Turkmenistana su u više navrata najavljivale gašenje kratera — kako zbog očuvanja dragocjenih rezervi gasa za eksploataciju, tako i zbog ekoloških razloga. Ipak, svi inženjerski prijedlozi, od zatrpavanja betonom do detonacija, nose rizik da pritisak gasa pronađe nove pukotine i stvori još veće nekontrolisane vatrene otvore.

Danas su „Vrata pakla” postala najpoznatija turistička atrakcija Turkmenistana. Noćni prizor vatrenih jezika koji obasjavaju mračne pješčane dine podsjeća na nadrealni prizor s druge planete — i trajni spomenik neočekivanoj snazi podzemnih sila Zemlje.