Obavijen slojem loja debljine pola metra i dovoljno snažan da razbije arktički led, grenlandski kit (Balaena mysticetus) na prvi pogled ne izgleda kao simbol dugovječnosti. Ipak, ovaj arktički morski div težak 80 tona može živjeti više od dva stoljeća, a naučnici su sada otkrili molekularni trag koji objašnjava njegovu izvanrednu dugovječnost.
Protein aktiviran hladnoćom
Novo istraživanje objavljeno 29. oktobra u časopisu Nature pokazalo je da se ćelije grenlandskog kita oslanjaju na protein aktiviran hladnoćom koji popravlja oštećenu DNK. Ovo otkriće pomaže objasniti kako se kit uspijeva oduprijeti raku i bolestima povezanim sa starenjem, unatoč svojoj ogromnoj veličini i dugom životnom vijeku.
– Svi znaju da je grenlandski kit iznimno dugovječan, ali niko nije znao zašto. To nam govori da je usmjeravanje na popravak DNK radi poboljšanja stabilnosti genoma vrlo učinkovit način za postizanje ekstremne dugovječnosti – kaže za Nature Zhiyong Mao, molekularni biolog sa kineskog Sveučilišta Tongji u Šangaju, koji nije učestvovao u istraživanju.
Usporavanje ljudskog starenja
Kada su naučnici omogućili stvaranje kitovog proteina u ljudskim stanicama, otkrili su da su mehanizmi popravka DNK u njima postali znatno snažniji. Mao je dodao da bi razumijevanje tog procesa jednog dana moglo otkriti načine za usporavanje ljudskog starenja.
Budući da je grenlandski kit ugrožena vrsta i jedna od najvećih životinja na Zemlji, nemoguće ga je proučavati u zatočeništvu. Umjesto toga, naučnici pod vodstvom biologinje Vere Gorbunove sa Sveučilišta Rochester u New Yorku, koja proučava starenje, oslanjali su se na uzorke tkiva koje dostavljaju lovci Iñupiaq Inuita sa sjevera Aljaske. “Kurirske službe tamo ne idu. Tamo nema cesta”, rekla je Gorbunova za Nature.
Njezin tim je otkrio da su kitove stanice, iako se brže pretvaraju u zloćudne kada dođe do mutacija, izložene manjem broju mutacija zahvaljujući boljem popravku DNK. Ta sposobnost proizlazi iz proteina CIRPB, koji se aktivira na niskim temperaturama. Kada je CIRPB unesen u ljudske stanice i voćne muhe, poboljšao je popravak DNK, produljio životni vijek i povećao otpornost na zračenje.
– Najuzbudljivija poruka koju ovo istraživanje donosi jest da ima prostora za napredak. Možemo učiniti da naš popravak DNK bude bolji – poručila je Gorbunova.
(Haber.ba)
