Novi fosil otkriva da se naš drevni predak pojavio 200.000 godina ranije nego što se mislilo
Analiza novih fosila sa značajnog arheološkog nalazišta u Južnoj Africi pomjera granice ljudske historije i otkriva potpuno nove detalje o našim precima.
Fosilni ostaci nam otkrivaju da su naši preci iz vrste Homo erectus bili prvi hominini koji su pokazali jasne znakove prilagođavanja životu na tlu, sa dužim nogama i kraćim rukama (ime u prevodu znači ‘uspravan čovjek’). Upravo zato je izuzetno važno da antropolozi mogu precizno datirati ovu vrstu, a nova analiza fosila koju je sproveo međunarodni tim istraživača, objavljena u časopisu Annals of Human Biology, pomjera pojavu ovih drevnih ljudi za oko 200.000 godina unazad.
Zamislite arheologe iz daleke budućnosti kako otkopavaju prvi iPhone i otkrivaju da on nije izumljen 2007. godine, kako se ranije pretpostavljalo, već da se pojavio u vrijeme Neandertalaca i dlakavih mamuta. O takvom vremenskom rasponu zapravo i govorimo.
Značaj nalazišta u Južnoj Africi
Ovo fascinantno otkriće dolazi iz kamenoloma Drimolen Main blizu Johannesburga u Južnoj Africi, lokacije od neprocjenjive važnosti za izučavanje ranih ljudi, poznate pod nazivom ‘Kolijevka čovječanstva’. Štaviše, studija donosi i dodatna saznanja o još udaljenijem drevnom srodniku čovjeka.
“Ovaj rad objavljuje pronalazak novog fosila odrasle jedinke koji se pripisuje vrsti Homo erectus, označenog kao DNH 127, što pruža dodatnu potvrdu da se ova vrsta prvi put pojavila u južnoj Africi prije dva miliona godina”, izjavio je arheolog Jesse Martin sa australijskog univerziteta La Trobe.
Prilagođena vremenska linija nije potpuno nova, jer je fragment lobanje označen kao DNH 134 već ranije bio datiran u isti period. Međutim, DNH 134 je pripadao malom djetetu, zbog čega su poređenja sa odraslim primjercima bila prilično složena.
Detaljna analiza fosilnih ostataka
U ovom najnovijem istraživanju analizirano je ukupno 18 fosila, pri čemu su fizičke karakteristike kostiju korištene za identifikaciju svake vrste, dok su geološke tehnike, uključujući radioaktivno datiranje, poslužile za utvrđivanje starosti samih fosila.
Pored jednog fosila DNH 127 koji pripada vrsti H. erectus, tim je uspio povezati još 14 fosila sa drugim homininom, Paranthropus robustus. Ovaj drevni srodnik nalazi se dalje od nas na porodičnom stablu u odnosu na H. erectus i imao je masivne vilice i krupne zube prilagođene žvakanju tvrde i čvrste hrane.
Ključni vremenski preokret: Dok su se H. erectus razvijali u pravcu većeg mozga i manjih zuba, zubi vrste P. robustus postajali su sve krupniji, a njihovi mišići za žvakanje sve snažniji. Na kraju je opstala upravo linija Homo erectusa.
Dva svijeta na istom pejzažu
“Ove dvije ljudske vrste dijelile su isto okruženje i obje su sačuvane u pećini Drimolen”, ističe Martin. “Iako znamo da je Homo erectus i linija koja vodi do nas na kraju bila uspješna, prije dva miliona godina P. robustus je nadbrojao Homo erectus u Drimolenu u omjeru većem od deset prema jedan.”
Otkrića vezana za vrstu P. robustus potvrđuju pretpostavku da se ova vrsta mijenjala tokom vremena. Drugi fosili iste vrste pronađeni na drugim lokacijama ukazuju na veće i snažnije hominine, što predstavlja jasan znak postepenih promjena unutar same grupe.
Sve u svemu, novi fosili vrste P. robustus otkrili su određene karakteristike u građi vilice koje ranije nisu bile poznate, kao i nekoliko područja fizičkih varijacija. Veliki broj pronađenih fosila pruža uvid bez presedana u mikroevolucijske promjene koje su oblikovale ljudske pretke.
Poređenje glavnih praistorijskih vrsta sa nalazišta Drimolen
| Vrsta | Glavne karakteristike | Ishrana i građa | Evoluciona sudbina |
|---|---|---|---|
| Homo erectus | Duže noge, kraće ruke, veći mozak | Prilagođeni kretanju na tlu | Direktni predak savremenog čovjeka |
| Paranthropus robustus | Masivne vilice, krupni zubi | Prilagođeni žvakanju čvrste hrane | Evoluciona grana koja je izumrla |
Zaključak i buduća istraživanja
Već nam je bilo poznato da je porodično stablo drevnih ljudi izuzetno složeno, sa više vrsta koje su se preklapale na različitim lokacijama umjesto da prate jednostavan pravolinijski slijed. Ova najnovija studija donosi dodatnu jasnoću za ove dvije specifične vrste u regiji Drimolen.
Ipak, treba imati na umu da su ovi fosili relativno mali fragmenti, te će biti potrebna dalja istraživanja kako bi se potvrdilo prisustvo vrsta H. erectus i P. robustus u ovako davnoj prošlosti. Dobra vijest je da na ovom lokalitetu ima još mnogo neotkrivenih fosila koji čekaju da budu proučeni.
“Tokom tog vremenskog perioda, upravo su naši preci iz vrste Homo erectus djelovali kao autsajderi sa najmanje šansi za preživljavanje”, zaključuje Martin.
Izvor: ScienceAlert (Nauka & Svemir)
Koliko zapravo (ne)znamo o ovome?
Sokrat je govorio: „Znam da ništa ne znam” – jer tek kad shvatimo šta ne znamo, otvaramo prostor za istinsko učenje. Možete li tačno odgovoriti na ova 2 brza pitanja iz članka?
