Šta su američki kolonisti zaista jeli za doručak prije 250 godina?

Vizija Amerike Džordža Vašingtona uključivala je mir, prosperitet – i možda palačinke za sve. Iako je ovo posljednje možda najuspješnije zaživjelo u današnjim Sjedinjenim Državama, putovanje do historijske prijestonice Virdžinije, Vilijamsburga, otkriva da su jutra prije 250 godina izgledala i imala sasvim drugačiji ukus.

Ako vas na ulazu u Vilijamsburg ne privuče miris toplog javorovog sirupa i tijesta sa peći, to će sigurno učiniti jesenji Festival palačinki, gdje takmičenja u brzom jedenju i gozbe ispunjavaju grad zlatnim tonovima. Ipak, kada zakoračite na kaldrmu kolonijalnog dijela grada, brzo ćete shvatiti da su se nekada jutarnji obroci znatno razlikovali od modernih navika.

Podjela u doručku: Hrana radničke klase i robova

Za radničku klasu i porobljene radnike u kolonijalnoj Virdžiniji doručak je bio brz i jednostavan obrok. Obično se sastojao od grubog kukuruznog brašna skuvanog u kašu ili pomiješanog s vodom, prstohvatom soli i malo svinjske masti, a peklo se na čemu god je bilo pri ruci – često na baštenskoj motki ili lopati. Ove pogače od kukuruznog brašna vodile su porijeklo od indijanskih recepata, a češće su se prelivale gustom i hranljivom melasom nego javorovim sirupom.

Ipak, najvažniji obrok dana se često oslanjao na ostatke od prethodne večeri. Doručak običnog čovjeka predstavljao je praktičnu kombinaciju „nečeg novog i nečeg od sinoć“, pod uslovom da se uopšte imalo vremena za jelo prije početka teškog radnog dana.

Izbor elite: Kako je doručkovao Džordž Vašington

S druge strane, virdžinijska elita imala je mnogo prefinjeniji jutarnji ritual. Imućni aristokrati poput Vilijama Berda II dan su započinjali običnim ili kuvanim mlijekom pomiješanim sa sezonskim voćem, dok su obilniji obrok jeli kasnije tokom dana. Kada su imućni stanovnici Virdžinije željeli kolače za doručak, trudili su se da oni budu vrhunskog kvaliteta.

Džordž Vašington je, primjera radi, koristio fino bijelo kukuruzno brašno, a volio je i da mu tijesto naraste, zbog čega se miješalo sa kvascem i ostavljalo preko noći. Ujutro bi se takve pogače pekle na plotni, a on ih je najradije jeo uz dodatak putera i meda.

Kako je Vilijamsburg postao prijestonica palačinki

Transformacija Vilijamsburga u modernu prijestonicu palačinki započela je sredinom 20. vijeka, kada je Drugi svjetski rat doveo brojne vojne porodice u taj kraj. Pošto lokalni moteli nisu imali sopstvene restorane, grčko-američki ugostitelji su uskočili i ponudili brzu, jeftinu i zasitnu hranu iz diner restorana koja je privukla goste.

Tokom decenija, tradicija se ukorijenila, pa danas ovaj gradić ima visoku koncentraciju restorana posvećenih palačinkama, nudeći posjetiocima spoj historijskog naslijeđa i omiljenih slatkih jutarnjih zalogaja.

Izvor: Mental Floss (Zanimljivosti & Činjenice)