Kako su pedesete godine prošlog vijeka oblikovale današnji Halloween i običaj sakupljanja slatkiša
Da li ste znali da legendarni običaj obilaska kuća za Noć vještica nekada nije bio nacionalna tradicija? Zavirite u zabavnu istoriju i otkrijte kako je izgledao ovaj praznik sredinom prošlog vijeka.
Teško je zamisliti Noć vještica bez popularnog sakupljanja slatkiša i maskiranja, ali tokom Drugog svjetskog rata i rigoroznog racionaliziranja šećera, djeca nisu mogla ići od vrata do vrata tražeći bombone. Ova tradicija je lako mogla nestati u tom periodu, ali zahvaljujući nekoliko crtanih likova koji su je prikazali, mališani su ubrzo počeli zahtijevati povratak ove praznične zabave.
Pedesete godine dvadesetog vijeka postale su pravi preporod za obilazak kuća, a običaj se vratio u znatno vedrijem i bezazlenijem izdanju nego prije rata. Nestašluci su postali znatno blaži, dok je naglasak sa zbijanja šala prebačen na slatke poslastice. Kompanije koje su proizvodile bombone i čokolade iskoristile su ovu priliku pokrenuvši specifične marketinške kampanje baš za Noć vještica.
Kratka historija i transformacija opasnih prazničnih nestašluka
Halloween je nekada bio znatno mračniji praznik, praćen opasnim vandalizmom, paljevinama i nasiljem. Ljudi su s pravom bili ogorčeni, pa su tokom tridesetih godina prošlog vijeka počeli transformisati proslave u skromne kućne zabave. Umjesto pravih šteta na imovini, djeca su izvodila bezazlene tačke poput recitovanja pjesmica ili pjevanja pjesama u zamjenu za poklone.
Nakon Drugog svjetskog rata običaj je nastavio da živi, ali još uvijek nije bio opšteprihvaćen širom Sjedinjenih Američkih Država. Prelomni trenutak desio se 1951. godine kada se čuveni Charlie Brown pojavio u stripu tražeći slatkiše, dok su već iduće godine Donald Duck i njegovi nećaci glumili u animiranom filmu sa temom ovog praznika. Popularna kultura je učinila svoje i pretvorila ovaj čin u masovni nacionalni ritual.
Od domaćih kolača do komercijalnog uspjeha
Pedesetih godina počinje prava komercijalizacija praznika. Veliki proizvođači slatkiša počeli su pakovati male, pojedinačne porcije bombona koje su domaćice mogle lako dijeliti mališanima. U isto vrijeme, u prodavnicama su se pojavili prvi masovno proizvedeni kostimi, maske i vrećice za skupljanje poklona, mada su mnoge porodice i dalje preferirale unikatne domaće kreacije.
U to vrijeme vladala je znatno veća sloboda u pogledu onoga što se darovalo djeci, s obzirom na to da su urbane legende o skrivenim opasnostima u hrani bile daleko u budućnosti. Mališani su se kući vraćali sa domaćim kolačićima, mafinima, kuglicama od kokica i jabukama u karamelu koje su pripremale vrijedne domaćice iz komšiluka.
Zanimljivost iz pedesetih
Domaćini su djeci često darovali i sitan novac, a roditelji sadržaj dječijih torbi nisu pregledavali iz sigurnosnih razloga, već prvenstveno da bi i sami izdvojili dio slatkiša za sebe!
Zanimljivi detalji i pravila igre iz prošlosti
Roditelji su u to vrijeme često ostajali kod kuće dok su djeca samostalno obilazila susjedstvo. Stariji mališani su pazili na mlađe, a praznik je djeci davao rijetku slobodu da ostanu napolju znatno duže nego obično. Zabave organizovane nakon obilaska komšiluka imale su za cilj da održe dobru atmosferu i spriječe bilo kakve dječije nestašluke.
Zanimljivo je i to da mališani u pedesetim godinama nisu koristili današnji naziv u jednini, već su na vratima vikali u množini: „Tricks or Treats!“ (Šale ili poslastice). Taj naziv zadržao se sve do kasnih šezdesetih godina prošlog vijeka, svjedočeći o bogatoj jezičkoj evoluciji ovog globalno popularnog praznika.
