Zašto su kadifice ili tagetes centralni simbol praznika Dan mrtvih
Jarke narandžaste latice i opojan miris kadifica vijekovima vode duše predaka prema porodičnim domovima. Otkrijte fascinantnu simboliku i legende iza ovog cvijeta.
Prostorija je mirisala na opojni kopar i svježe cvijeće. Svijeće su prekrivale ofrendu, tradicionalni oltar, uz fotografije voljenih i plastične leptire monarhe. Dječija poruka baki stajala je u okviru na desnoj strani, dok su misli lutale prema vlastitoj preminuloj baki, koja se proteklih sedmica pojavljivala u nekoliko snova.
Radionica izrade cvjetnih vijenaca za Dan mrtvih održavala se u ugodnom ambijentu u Novom Meksiku, pod vodstvom stručnjakinje za narodnu medicinu i običaje, Aleje Grajede. Ubrzo je vlasnica radnje unijela vreću svježe narezanih kadifica, posljednji dio slagalice potreban za izradu svečanog vijenca.
Ovo cvijeće ima duboku i neraskidivu vezu sa praznikom koji se obilježava od 31. oktobra do 2. novembra, a za koji se tradicionalno vjeruje da predstavlja vrijeme kada mrtvi na kratko mogu da se vrate među žive. Smatra se da intenzivan, slatkast miris kadifica pomaže preminulim precima da pronađu put kući tokom ovog prijelaznog perioda, dok njihove jarke latice doprinose prazničnoj radosti.
Značenje i porijeklo kadifica
Postoji niz razloga zašto se kadifice uvijek pojavljuju na tradicionalnim proslavama Dana mrtvih, a svi oni su duboko ukorijenjeni u tradiciji i folkloru koji se prepliću poput slojevitih latica ovog cvijeta.
U domorodačkom jeziku Nahuatl, ove biljke se nazivaju cempasúchil, što u prijevodu znači „cvijet sa 20 latica“. Njihova upotreba seže u period prije španske kolonizacije, kada su Asteci poštovali božanstvo smrti Mictēcacihuātl. Kada katolička crkva nije uspjela u potpunosti iskorijeniti ove drevne običaje, narod je postepeno počeo da ih integriše u katoličke praznike Svi sveti i Dušni dan, iz čega se razvio današnji Dan mrtvih.
Među brojnim legendama o porijeklu narandžastih cvjetova, jedna meksička narodna priča kaže da je bog sunca Tonatiuh darovao cvijeće ljudima kako bi mogli dostojno odati počast preminulima. Druga legenda govori o dvoje mladih, Xóchitl i Huitzilinu. Nakon što je mladić poginuo u borbi, neutješna djevojka je zamolila boga sunca da ih ponovo spoji. Tonatiuh ju je pretvorio u cempasúchil cvijet koji je ostao zatvoren u pupoljku sve dok se duh njenog voljenog nije vratio u obliku kolibrića, nakon čega se cvijet otvorio u svojoj punoj narančastoj ljepoti.
Simbolika generacija i včne ljubavi
Danas su kadifice ključni dio svakog obilježavanja Dana mrtvih. Zbog uvjerenja da njihov miris privlači duše, porodice često prave staze od latica kadifica koje vode direktno od groblja do kućnog praga. Prema riječima stručnjaka, višestruki slojevi latica nose posebnu poruku o porodici:
- Donji slojevi: Predstavljaju pretke koji su otišli i koji svojim iskustvom drže čitavu porodicu.
- Srednji slojevi: Simbolizuju generacije koje nose teret svakodnevnog života.
- Mladi pupoljci na vrhu: Predstavljaju najmlađe članove i nove generacije koje tek čeka životni put.
Latice takođe predstavljaju slojeve ljubavi, radosti i topline koju osjećamo prema onima koji više nisu sa nama.
Univerzalni ritual sjećanja
Priprema za praznik često uključuje i tradicionalna pića, poput meksičke čokolade začinjene čilijem, koja grije tijelo i podsjeća na prolaznost života. Nizanjem kadifica uz dodatak ljubičastog cvijeća i kriški pomorandže kreira se paleta boja koja slavi život i dobrodošlicu.
Ljudi širom svijeta oduvijek su odavali počast svojim precima. Slični običaji postojali su i u keltskoj kosmologiji kroz praznik Samhain, gdje se takođe vjerovalo da je „zavjesa“ između svjetova tanja i da je lakše stupiti u kontakt sa voljenima. Bilo kroz meksičke kadifice ili sopstvene porodične rituale, sjećanje na pretke ostaje univerzalna ljudska potreba koja slavi ljubav i trajnost života.
