Zašto je blizina bake u vašem životu zapravo moćna evolucijska prednost?
Jeste li se ikada zapitali zašto žene žive dugo i nakon što izgube sposobnost reprodukcije? Nova istraživanja otkrivaju tajnu i moćnu ulogu baka u opstanku porodice.
U prirodi, kitovi ubice, japanske biljne vaši i ljudi (Homo sapiens) spadaju među rijetke organizme čije ženke žive dugo nakon završetka reproduktivnog doba. Pošto je glavni cilj evolucije preživljavanje i prenošenje gena, ova pojava dugo je intrigirala naučnike – zašto živjeti duže nego što možete imati potomstva?
Još šezdesetih godina prošlog vijeka istraživači su postavili takozvanu “bakinu hipotezu” kako bi objasnili ovaj fenomen. Prema toj pretpostavci, pomoć baka omogućava majkama da odgaje veći broj djece. Žene koje su imale genetsku predispoziciju za duži život na taj su način imale više unuka koji su nosili njihove gene dugovječnosti.
Novi uvidi iz historijskih baza podataka
Dvije studije objavljene u magazinu Current Biology ponovo su analizirale ovu hipotezu, donoseći svježe dokaze iz detaljnih arhiva pretindustrijskih populacija u Kvebeku i Finskoj. Ovi podaci omogućili su naučnicima da precizno izmjere reproduktivnu prednost koju bake donose svojim porodicama.
U Kvebeku su istraživači pratili matične knjige koje su katolički sveštenici vodili još od 1608. godine. Upoređujući porodice, otkrili su da su žene koje su živjele blizu svojih majki imale znatno više djece i nižu stopu smrtnosti novorođenčadi u poređenju sa onima čije su majke živjele daleko.
Granice bakine pomoći i starenje
Iako je prisustvo bake u mlađim godinama donosilo ogromne prednosti, finska studija je pokazala da se situacija mijenja kako bake ulaze u pozne godine. Prisustvo baka starosti između 50 i 75 godina značajno je povećavalo šanse za preživljavanje mališana, ali su koristi opadale nakon baki 75. rođendana, ponajviše zbog promjene u dinamici domaćinstva i raspodjeli resursa.
Ovi fascinantni podaci pokazuju da dugovječnost kod ljudi nije slučajna. Ona je duboko ukorijenjena u našoj evolucijskoj prošlosti kao ključni stub podrške, brige i opstanka čitave zajednice.
