Neke životinjske vrste poznate su samo iz muzejskih zbirki, ali subalpski vunasti štakor (Mallomys istapantap), prvi put dokumentiran u divljini na planinama Papue Nove Gvineje, sada je dobio svoje mjesto u znanstvenoj historiji, piše IFLScience.
Šestomjesečna ekspedicija
Ova vrsta štakora, znanstveno opisana 1989. godine na osnovu muzejskog primjerka, zabilježena je živa samo jednom u posljednjih trideset godina i do sada nije bila fotografirana. Jedine dostupne slike bile su ilustracije iz 1995. godine. Međutim, češki doktorand František Vejmelka odlučio je krenuti u potragu za ovom rijetkom vrstom.
Tokom šestomjesečne ekspedicije na otoku Novoj Gvineji, Vejmelka je blisko sarađivao s lokalnim domorodačkim zajednicama. Istraživali su najviši vrh Papue Nove Gvineje, Vilhelm, gdje je dokumentirao čak 61 vrstu sisavaca. “Bez domorodačkih lovaca koji su me pratili na planini i pomagali mi locirati životinje nikad ne bih uspio prikupiti ove podatke”, izjavio je Vejmelka.
Prvi snimci ikada
Najvažnije otkriće ekspedicije bilo je pronalaženje subalpskog vunastog štakora na nadmorskim visinama između 3.200 i 3.700 metara. Uz pomoć fotozamki i noćnih potraga s lokalnim vlasnicima zemljišta, Vejmelka je postao prva osoba koja je snimila fotografije i video-zapise ove vrste u prirodnom okruženju.
Također je izmjerio pet odraslih mužjaka, čija se težina kretala između 995 grama i 1,5 kilograma. Analiza sadržaja želudaca pokazala je da se štakor uglavnom hrani papratima, potvrđujući da je biljojed. Vejmelka je otkrio i dosad nezabilježenu karakteristiku – crvenkastosmeđu boju na prsima kod jedinki oba spola u divljini.
– Kombinacija suvremenih i tradicionalnih metoda traganja, obogaćena golemim znanjem domorodačkih zajednica o lovu, rezultirala je prvim fizičkim podacima o ovoj jedinstvenoj vrsti glodavca u više od 30 godina, kao i prvim znanstvenim opažanjima živih jedinki – naveo je Vejmelka u svojoj studiji.
(Haber.ba)
