Sirčo Enes, rođen 10.7.1995., završio je Srednju ekonomsku školu u Visokom, student je na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja na kojem uskoro treba odbraniti diplomski rad, a trenutno pohađa i policijsku akademiju Vrace u Sarajevu.
Enes se kao dječak sa sedam godina upisao na rukomet i od toga dana traje ljubav prema sportu koja kako kaže nikad neće prestati. Objašnjava nam da je rukomet u Visokom sport broj jedan od davnina pa do dana današnjeg i samim tim ga je nemoguće bilo zaobići. Misli da je Visoko jedini grad u BiH gdje svaki građanin ovog grada poznaje rukometna pravila i svima je rukomet u krvi. Drugi razlog je kako navodi vjerovatno ključni zbog kojeg je zavolio rukomet, a to je drugarstvo između igrača i rezultati koje su ostvarivali. Istakao je da su u tom periodu u omladinskim selekcijama bili prvaci u svim kategorijama i da ih je i danas dosta ostalo aktivnih u rukometu što je dokaz rada i svega navedenog.
“Svaki događaj, trening, utakmica ima neku svoju priču. Kroz karijeru je bilo dosta dobrih, a i onih loših situacija koje su sastavni dio kako sporta tako i života. Ja lično gledam da iz svakog od njih izvučem pouku i naučim nešto novo. Ono što bih izdvojio iznad svega su prijateljstva i poznanstva koja su najveće bogatstvo sporta. Pozitivna energija je uvijek prisutna među nama i humor i smicalice su sastavni dio “svlačionice”. Teško mi je sad bilo šta da izdvajam, ali definitivno bez toga nema drugarstva i rezultata.”
Pored RK Bosna Visoko Enes je igrao za RK Čelik Zenica i RK Konjuh Živinice. Pored svih prednosti koje sport nosi sa sobom tu su i stalna putovanja kako kroz našu zemlju tako i izvan granica. Sport je učinio njegov život bogatijim baš zbog toga. Pored susjednih zemalja obišao je skoro čitavu Evropu. Ono što bih izdvojio jesu zemlje poput Španije koju sam posjetio 10 puta, Francuske, Italije, Izraela, Kipra, Švicarske, Austrije, Slovačke, Mađarske i mnoge druge.
“Vjerovatno jedna od težih sezona je skoro pa iza nas. Ostale su još dvije utakmice, ali ono što je najvažnije jeste da smo uspjeli obezbijediti plasman u društvu najboljih. Zajedno smo prošli kroz dosta problema koji su nas pratili tokom sezone i kad su nas mnogi otpisali ili možda priželjkivali da ne budemo tu gdje jesmo, mi smo pokazali svoju snagu. Sve to ne bi bilo tako da nije bilo naše vjerne publike koja nas je nosila kroz sve utakmice i po ko zna koji put dokazala zašto je Visoko grad rukometa. Od iduće sezone iskreno očekujem puno bolju situaciju. Dosta stvari se posložilo u klubu, vjerujem da će i još neke stvari krenuti na bolje, te da ćemo znoj, borbu, živce, stres i sve ostalo trošiti u borbi za vrh gdje i zaslužujemo biti.”
Enes se za policiju odlučio iz razloga što ga je oduvijek zanimao policijski posao i smatra da je to posao blizak sportu. Prije svega navodi da se u takvom poslu traži disciplina, predanost, poštovanje, spremnost, samokontrola, hrabrost… Napominje da je kroz sport sam naučio i prihvatio sve nabrojano i sad kroz dodatnu edukaciju i usavršavanje pripremam se za policijski posao.
“Dani na akademiji su isplanirani od 06:00h kad imamo jutarnju fiskulturu pa sve do 22:00h kad se ide na spavanje. Pored nastave gdje kroz 12 predmeta učimo sve vezano za policijski posao, prolazimo i kroz obuke borilačkih vještina, vezivanja, naoružanja, fizičke pripreme i slično.”
“Postoji vjerovanje da je jedan od razloga zašto su golmani stali na gol taj što nisu voljeli trčati. Međutim kod mene je malo drugačija situacija i trčanje mi nikad nije predstavljalo problem. Još u osnovnoj školi sam počeo sa trčanjem i osvajanjem nagrada na školskim i lokalnim trkama. U zadnjih par godina u rekreativnom sportu postali su popularni tzv. trailovi i ulične trke i sve je masovniji odziv ljudi na iste. Ja sam lično ljubitelj prirode i to je jedan od razloga zašto me privuklo trčanje kroz prirodu. Trudim se da obiđem što više trailova u našoj zemlji i prođem kroz različite terene. Trenutno me vrijeme ograničava iz razloga što radne dane provodim i boravim na akademiji, ali svaku priliku ću iskoristiti za novu avanturu.”
Visočani su nedavno učestvovali na Tribalion najluđoj sportskoj avanturi, a među njima je bio i Enes.
“Po prirodi sam avanturista i baš zato što su je nazivali najluđom i najtežom sam se odlučio otići i prije svega sam sebi dokazati koliko sam spreman i koliko zapravo mogu. Sva sreća samopouzdanje mi je veliko tako da nije bilo teško odlučiti se i naravno nisam se pokajao. Zajedno sa mnom na istu avanturu odlučili su se i naši sugrađani Dino Kamarić, Amer Kahveđić i moj brat Kenan Sirčo koji također aktivno trče i predstavljaju naš grad na velikom broju trailova i uličnih utrka.”
“Što se tiče iskustva i utiska tu su samo riječi hvale. Prije svega smo ponosni na sebe jer smo prošli svih 35 prepreka koje su bile baš zahtjevne.Od onih težih i interesantnijih izdvojio bih penjanje uz konopac, prelaz kroz hladnu rijeku, prelaz preko karika, skok u blato, bacanje koplja,trčanje kroz blato, nošenje vreće sa teretom uz brdo, prebacivanje stijena, podizanje traktorskih guma, prelazi preko različitih zidova i prepreka i još dosta toga interesantnog. Sama organizacija je bila na visokom nivou sto dokazuje i broj učesnika iz cijelog svijeta koji je iznosio preko 2000. Već smo počeli sa planovima za idući Tribalion gdje ćemo doći još jači i spremniji, a formu ćemo održavati kroz naše šume u parku Ravne i Visočici i naravno na trailovima koji budu u našoj zemlji.”
Enes za budućnost ima zacrtane ciljeve u životu i neću odustati od istih. Nastavlja sa radom, treningom, školovanjem, usavršavanjem i nada se da će sve biti kako treba.
Za kraj je poručio mladima da se bave sa sportom, uče u školi, imaju ciljeve i vjeru u sebe, a rezultati će sigurno doći.
Visoko.co.ba/Ajla Čaušević
Izvor: Visoko.co.ba
