Imate li kući čistog meda koji stoji negdje u špajzu već godinama? Možda je promijenio boju ili kristalizirao se. Ako razmišljate da ga bacite, razmislite ponovo. Ne morate bacati taj med! Čak i ako je med stajao na vašoj polici 2000 godina, taj med bi bio dobar kao i dan kad ste ga otvorili. Ukratko, dobro čuvani med nikada ne ističe i ne pokvari se, čak i ako je prethodno otvoren.

LAJKUJTE NAS NA FACEBOOK-U

Zašto se med ne može pokvariti

Med je antibakterijski, što znači da se ne morate brinuti da li išta čudno raste u medu. Med takođe ima pH od oko 3,26-4,48, što pomaže u sprečavanju bilo kakvih bakterija koje pokušavaju napraviti sebi dom u vašem medu.

Kako pravilno skladištiti med

Postoje li izuzeci od pravila da se med nikada ne može pokvariti? Pitate se može li se sirov med pokvariti? Jedini način da vam se pokvari med je ako je bio kontaminiran vlagom, stoga pazite da ona nikada ne uđe u vaš posude sa medom. Granulacija i kristalizacija mogu dovesti do povećanja vlage. Med bi, prema tome, mogao postati podložniji kvarenju fermentacijom. Ali sobna temperatura je obično sigurno okruženje za izbjegavanje fermentacije. To je slučaj i za sirovi i za pasterizirani med. Niti jedno neće se pokvariti ako se pravilno čuva.

Sigurno ćete znati kada vam je med fermentirao – ako je kiselog ukusa!

Med može promijeniti boju i teksturu

Iako se med nikada ne može pokvariti, s vremenom može promijeniti boju (od bistre do zamućene) ili teksturu (gušće i zrnatije). U redu je! Ako vaš med nije izložen vlazi i fermentima (što će biti super očito), sigurno ga je konzumirati. Budući da većina vode u medu djeluje sa šećerima, postoji malo “slobodne” vode za mikrobe koji se mogu umnožiti.

Je li kristalizirani med siguran za jelo?

Da! Glukoza granulira (aka kristalizira) lakše od fruktoze, tako da brzina granulacije ovisi o koncentraciji glukoze i fruktoze u biljkama iz kojih je med došao. Med može prirodno kristalizirati, jer je mješavina glukoze, fruktoznog šećera i vode (oko 18%). Vremenom će se glukoza i voda odvojiti da bi nastali kristali. Da biste spriječili da se kristalizacija dogodi ranije nego što bi to prirodno trebalo, držite med na sobnoj temperaturi i pokušajte ga čuvati u staklenoj posudi, jer je manje porozan od plastike. Izbjegavajte čuvanje meda u frižideru jer to zapravo ubrzava proces kristalizacije.

Kristalizacija je zapravo znak da je vaš med sirov i nepasteriziran! Jedini razlog zašto se med pasterizira ili zagrijava na određenu temperaturu je usporavanje procesa kristalizacije, ali to zapravo uzima sve dobre hranjive tvari i vitamine iz vašeg meda. Zato pazite da dobijete sirovi med ako želite sve koristi iz njega.

Bilo da je med sirov ili pasteriziran, rezultat je isti: čisti med (neiskorišten, bez dodanih zaslađivača ili dodane glukoze) se neće pokvariti.

Koliki je rok trajanja meda sa dodacima?

Postoji mnogo načina upotrebe meda, pa tako i da mu se dodaju razno biljee, đumbir i slično.

Budući da samo vlaga može prouzrokovati loš med, vrlo je važno da se bilo čili, paprika ili neko drugo bilje potpuno osuše prije nego ih stavite u staklenku meda da se infuziraju. Sve dok se u med ne unese voda, on se nikad neće pokvariti.

Stoga slobodno poslužite sav med iako je stajao u vašem špajzu godinama, i uživajte!