Mlade naučnice otkrile drevno stvorenje slično žabi i nazvale ga po svojim majkama
Dvije studentkinje su istražujući fosile stare preko 300 miliona godina otkrile novu vrstu praistorijskog vodozemca, a naziv koji su mu dodijelile nosi posebnu i toplu posvetu.
Kada su mladi istraživači u muzeju u Čikagu analizirali fosile iz drevnog perioda, sigurno nisu očekivali da će naići na otkriće koje će privući pažnju svjetske naučne javnosti. Dvije studentkinje i mlade naučnice, Alison Sefkovic i Pejton Kolberg, opisale su ranog vodozemca koji je živio prije više od 300 miliona godina, a zatim su odlučile da novu vrstu imenuju u čast svojih majki – pri čemu se, sticajem okolnosti, obe majke zovu Džin.
Šta nam otkriva praistorijski vodozemac Jeanerpeton mazonensis?
Novoidentifikovana vrsta ponijela je naziv Jeanerpeton mazonensis, što u prevodu otprilike znači „Džinin gmizavac iz Mazon Krika“, a predstavlja ranog pretka današnjih vodozemaca. Prema studiji objavljenoj u časopisu Journal of Vertebrate Paleontology, ovo stvorenje je izgledalo poput daždevnjaka, ali je bilo zdepastije i zaobljenije, podsjećajući na današnje žabe.
Ova životinja je živjela prije 309 miliona godina, daleko prije nego što su se pojavili dinosaurusi, i to na području današnjeg Čikaga. U to vrijeme, ta regija je bila močvarna riječna delta ispunjena bujnim biljnim i životinjskim svijetom, gigantskim insektima i čudnim plivajućim stvorenjima. Zahvaljujući brzom taloženju sedimenata preko uginulih biljaka i životinja, stvoreni su savršeni uslovi za fosilizaciju, pa se danas ovo nalazište ubraja među najbogatije iz karboniskog perioda.
Kako je fosil spasen iz naučne „korpe za otpatke“
Fosilni primjerak pronašao je amaterski sakupljač prije nekoliko godina i donirao ga Field muzeju. Prvobitno je bio svrstan u već poznatu vrstu Amphibamus grandiceps. U paleontologiji često postoji problem sa uzorcima koji nisu dovoljno proučeni, pa se takozvane „korpe za otpatke“ koriste kao privremeno skladište za slične, ali nedovoljno istražene fosile.
Međutim, detaljnom analizom utvrđeno je da se radi o potpuno novoj, anatomski jedinstvenoj vrsti. Na fosilu su sačuvani nevjerovatni detalji poput otisaka očiju, oblika tijela, pa čak i sitnih krljušti i stomačnih rebara. Ovo otkriće omogućilo je naučnicima da bolje razumiju korijene i nastanak klasičnih osobina koje danas vidimo kod modernih žaba i daždevnjaka, a mladim naučnicama dalo je neprocjenjivo iskustvo i samopouzdanje u svijetu nauke.
