Dok FIFA turnir sve više pretvara u luksuzni događaj, Zohran Mamdani je Svjetsko prvenstvo u New Yorku iskoristio za potpuno drugačiju poruku: grad pripada navijačima, migrantima i običnim ljudima.
New York je ovih dana grad koji diše fudbal. Na trgovima, u parkovima, barovima i na velikim ekranima smjenjuju se zastave Brazila, Maroka, Škotske, Njemačke, Ekvadora i desetina drugih reprezentacija. U gradu u kojem Svjetsko prvenstvo lako može proći neprimijećeno zbog vlastite veličine i haosa, Mundijal je ipak postao dio svakodnevnog života.
Guardian piše da se u toj atmosferi jedno ime posebno često pominje – Zohran Mamdani, gradonačelnik New Yorka. Ne kao političar koji se usput fotografiše na sportskim događajima, već kao neko ko razumije fudbal, govori jezikom navijača i uspijeva turnir povezati s idejom grada otvorenog za sve.
Mamdani je, prema Guardianu, Svjetsko prvenstvo pretvorio u političku i društvenu poruku bez nametljive kampanje. Bio je prisutan na utakmicama, komunicirao s navijačima, komentarisao rezultate, upozoravao na vremenske uslove i istovremeno stalno vraćao fokus na ono što bi Mundijal trebalo da bude – slavlje različitosti, zajedništva i igre.
Za mnoge Njujorčane, to je napravilo razliku. Ne nužno zato što su svi odjednom mogli priuštiti utakmice, nego zato što je neko iz gradske vlasti javno rekao ono što navijači osjećaju: Svjetsko prvenstvo ne smije biti samo događaj za bogate turiste i korporativne lože.
Posebno snažna bila je Mamdanijeva poruka o New Yorku kao gradu imigranata. U trenutku kada su iz federalne administracije stizale oštre poruke o migrantima i najave pojačanog prisustva imigracione policije, Mamdani je insistirao da Svjetsko prvenstvo mora odražavati ideju svijeta kao zajedničkog prostora. Njegova poruka navijačima i gostima bila je jednostavna: “Welcome home!”
Guardian primjećuje da se Mamdani u ovoj ulozi nametnuo kao lice jedne drugačije Amerike – one koja se ne zatvara, nego dočekuje. U gradu u kojem žive ljudi iz gotovo svih zemalja učesnica, Mundijal je postao podsjetnik na ono što New York već jeste: globalni grad u kojem se reprezentacije ne gledaju samo na televiziji, nego se sreću na ulici, u metrou, u parku i ispred velikih ekrana.
Zato je priča o Mamdaniju i Svjetskom prvenstvu više od sportske epizode. Ona govori o tome kako veliki turniri mogu biti mnogo više od profita, marketinga i sigurnosnih protokola. Mogu biti prilika da se pokaže kome grad zaista pripada.
U New Yorku je, barem tokom ovog Mundijala, poruka jasna: fudbal nije samo za one koji mogu platiti najskuplju kartu. Fudbal je za one koji navijaju na trgovima, putuju šatl autobusima, nose zastave svojih roditelja i baka, i u velikom gradu na trenutak pronađu osjećaj doma.
(Kliker.info-Buka)
(Kliker.info)
