Šta zapravo znači „žetva“? Mračna historija iza tradicije u „Igrama gladi“
Da li ste se ikada zapitali odakle potiče zastrašujući naziv za izvlačenje učesnika u popularnom serijalu i kakve veze ima sa drevnim mitovima?
Kao samostalna riječ u engleskom jeziku, glagol reap (žeti, ubrati) – u smislu „žanješ ono što posiješ“ – datira još iz najranijih dana starog engleskog jezika.
U to vrijeme koristio se u svom doslovnom smislu, za sječenje i skupljanje zrele ljetine, ali i u svom prenesenom značenju, koje označava uživanje u plodovima sopstvenog truda ili, u negativnijem kontekstu, dobijanje zaslužene kazne. Etimološki gledano, u smislu sakupljanja nečega tek kada je spremno, ova riječ je bliski rođak pridjeva ripe (zreo).
Žetva
Međutim, u novije vrijeme, pojam žetve (engl. The Reaping) dobio je potpuno novo značenje zahvaljujući izuzetno popularnoj književnoj i filmskoj franšizi Igre gladi autorke Suzan Kolins. U kontekstu njenog distopijskog univerzuma, žetva predstavlja godišnji izbor „tributa“ koji iz svakog distrikta odlaze da se takmiče u Igrama, a njihova imena se nasumično izvlače iz zajedničke posude.
Imena potencijalnih tributa dodaju se u bubanj čim postanu punoljetni, pa zatim svake naredne godine sve dok ne napune 18 godina. Do tog trenutka njihovo ime se u zbiru nađe do sedam puta, čime se šanse za „žetvu“ svake godine povećavaju. Porodice u svijetu Suzan Kolins mogu se prijaviti i za dodatne obsluge u zamjenu za dodavanje još jedne uplatnice sa svojim imenom u bubanj.
Srećom, u stvarnom svijetu ne postoje direktne paralele sa ovim distopijskim sistemom. Ipak, to ne znači da sama ideja žetve nije barem djelimično bila inspirisana mračnim i jezivim pričama iz drevne historije i mitologije.
Hljeb, igre i krvoproliće
Jedna od najvećih inspiracija iza priča Suzan Kolins bile su gladijatorske borbe u Drevnom Rimu, koje su poslužile kao temelj za same Igre u središtu njenih knjiga. Autorka je takođe priznala da joj je priča o Spartaku – rimskom vojniku koji je postao rob primoran na gladijatorsku borbu, da bi se kasnije pobunio protiv samog Rima – poslužila kao uzor za razvoj lika junakinje Katniss Everdeen.
Uticaj Drevnog Rima vidi se čak i u imenu Katnisine domovine Panem, koje potiče iz latinske fraze panem et circenses, odnosno „hljeba i igara“. Ovu krilaticu skovao je pjesnik Juvenal kako bi opisao osnovnu hranu i zabavu koju vlast osigurava građanima kako bi ih držala u miru i spriječila pobune.
A ako je Drevni Rim dao ideju za same Igre, odakle onda potiče koncept žetve? Odgovor se krije u starogrčkoj mitologiji.
Minotaurova lutrija
Kolins je otkrila da joj je prva inspiracija za Igre gladi bio mit o Tezeju i Minotauru. Prema predanju, u znak osvete za ubistvo svog sina Androgeja, kretski kralj Minos zahtijevao je od Atine da svake godine (ili svakih nekoliko godina) pošalje sedam mladića i sedam djevojaka koji će biti bačeni u lavirint i žrtvovani Minotauru. Ovi mladi ljudi birani su žrijebom među stanovništvom Atine, dok su građani bili nemoćni pred zahtjevima bijesnog vladara.
U želji da jednom zauvijek prekine krvava žrtvovanja, legendarni junak Tezej dobrovoljno se prijavio da zamijeni jednog od mladića. Uz pomoć kraljeve kćerke Arijadne, koja se u njega zaljubila na prvi pogled, uspio je da savlada strašnog čudovišta. Paralele između ovog mita i žetve u Igrama gladi sasvim su očigledne – od izvlačenja imena i godišnjih žrtava pa sve do trenutka kada se Katniss dobrovoljno javlja da zamijeni svoju mlađu sestru.
Izvor: Mental Floss (Zanimljivosti & Činjenice)
Koliko zapravo (ne)znamo o ovome?
Sokrat je govorio: „Znam da ništa ne znam” – jer tek kad shvatimo šta ne znamo, otvaramo prostor za istinsko učenje. Možete li tačno odgovoriti na ova 2 brza pitanja iz članka?