Rubrike
Pratite nas:
Historija

Mračna i krvasta historija iza popularne izreke „proći kroz špalir“

Danas ovaj izraz koristimo kada se suočavamo s teškim izazovima, ali njegova stvarna prošlost krije brutalnu i smrtonosnu vojnu kaznu.

U današnjem svijetu, izraz „proći kroz špalir“ (engl. running the gauntlet) najčešće koristimo u prenesenom značenju, opisujući situaciju u kojoj se neko suočava s teškim okolnostima, oštrim kritikama, iskušenjima i nedaćama. Međutim, prije nego što je dobio današnje figurativno značenje, ovaj izraz predstavljao je okrutan oblik tjelesnog kažnjavanja koji su praktikovale vojske širom svijeta. Prekršioci zakona bili su primorani da trče između dva reda vojnika naoružanih oružjem poput kopalja, batina ili bičeva, dok su ih okupljeni neprestano napadali – što je ponekad imalo i smrtonosne posljedice.

Iznenađujuće nasilna etimologija

Riječ gauntlet u engleskom jeziku potiče iz švedske riječi „gatlopp“, što predstavlja složenicu od riječi „gata“ (staza) i „lopp“ (trčanje). Ovu riječ su vjekovima unazad usvojili engleski vojnici tokom borbi u Tridesetogodišnjem ratu (1618–1648), periodu u kojem je švedska vojska redovno primjenjivala ovu vrstu kažnjavanja sve do njenog ukidanja 1851. godine.

Prikaz kažnjavanja trčanjem kroz špalir

Wikimedia CommonsHistorijski prikaz muškarca koji je primoran da prođe kroz surovi vojni špalir.

Kako je praksa gubila na popularnosti u Švedskoj, tako se širila Britanijom. Interesantno je da se izraz u Engleskoj prvobitno pisao „gantelope“, da bi s vremenom prešao u „gauntlet“ zbog sličnosti sa sasvim drugom riječi francuskog porijekla koja označava oklopnu rukavicu. Slični oblici kažnjavanja postojali su i ranije kroz historiju, služeći vojnim strukturama kao krajnja mjera discipline.

Od drevnog Rima do britanske kraljevske mornarice

U antičkom Rimu vojska je koristila ekstremne metode održavanja reda. Pored zloglasne decimacije, gdje se ubijao svaki deseti vojnik neposlušne jedinice, postojao je i fustuarium – običaj u kojem su osuđeni vojnici batinani tupim oružjem sve do smrti. Tokom narednih vjekova, slične varijacije špalira primjenjivale su se širom Evrope.

Njemački plaćenici u 16. vijeku koristili su ovu kaznu u sklopu vojnih sudskih sistema poznatih kao „sud kopalja“. Ako bi vojnik počinio težak prijestup koji je bacao ljagu na cijeli puk, bio je osuđen na Spießrutenlauf. Za razliku od drugih vojski gdje je ova kazna često značila samo teške tjelesne povrede, njemačkim plaćenicima je to najčešće bila presuda s predumišljajem i sigurna smrt.

Ilustracija vojnog špalira

Wikimedia CommonsNjemačka vojska je tokom 16. vijeka koristila verziju ove okrutne kazne za teže prekršaje.

Britanska kraljevska mornarica je takođe koristila ovu metodu – sve do njenog ukidanja 1806. godine – ali prvenstveno za lakše prijestupe, poput neurednih prostorija ili kašnjenja sa odsustva. Mornari su morali trčati oko palube dok su ih saborci udarali improvizovanim bičevima, mada su posade često namjerno udarale slabo u znak solidarnosti i protesta protiv same kazne.

Primjena kod domorodačkih naroda Sjeverne Amerike

Evropske vojske nisu bile jedine koje su poznavale ovu praksu. Određena domorodačka plemena u Sjevernoj Americi primjenjivala su slične metode nad ratnim zarobljenicima. Isusovački sveštenik Isaac Jogues ostavio je 1641. godine potresan zapis o tome kako su ga Irokezi dočekali u dugačkom stroju naoružanom toljagama i željeznim šipkama. Slične zapise ostavili su i drugi zarobljenici iz 18. vijeka, poput Džona Starka, koji je mudro iskoristio situaciju – umjesto da samo trči, oteo je oružje jednom od ratnika i uzvratio borbu, čime je toliko impresionirao Abenaki pleme da su ga na kraju usvojili.

Značenje i primjena izraza danas

Srećom, surova kažnjavanja ovakve vrste odavno su stvar prošlosti. Danas se pojam „prolaženja kroz špalir“ najčešće susreće u sportu, poput ragbi i hokejaških treninga, ili tradicionalnih inicijacija u borilačkim vještinama gdje se prolazi kroz redove kolega. U savremenom vojnom kontekstu, ovaj naziv je zadržan isključivo kao simboličan inicijacijski obred i tradicija, a ne kao sredstvo mučenja ili kažnjavanja.

Izvor: All That's Interesting (Historija & Misterije)

💡
ZNAM DA NE ZNAM • MINI KVIZ

Koliko zapravo (ne)znamo o ovome?

Sokrat je govorio: „Znam da ništa ne znam” – jer tek kad shvatimo šta ne znamo, otvaramo prostor za istinsko učenje. Možete li tačno odgovoriti na ova 2 brza pitanja iz članka?