Kada “sezona opali po mentalitetu” : Ljeti rade, zimi se razvode
Neumoljiva dijagnoza – možemo čak tako reći – nakon indikacija Državnog zavoda za statistiku po pitanju malomišćanskih brakova glasi: netko muti Vodu Bašku! Naime u tom mjestu na Makarskoj rivijeri više je bilo razvoda nego vjenčanja u protekloj godini.
Neumoljiva dijagnoza – možemo čak tako reći – nakon indikacija Državnog zavoda za statistiku po pitanju malomišćanskih brakova glasi: netko muti Vodu Bašku!
Naime u tom mjestu na Makarskoj rivijeri više je bilo razvoda nego vjenčanja u protekloj godini. U čemu je kvaka, zašto je sklopljenih brakova bilo šest, a razvoda trideset posto više, dakle devet? Kuda teče Baška Voda, gdje to vodi?
Pokušali smo saznati na uličicama tog mjesta, a prije svega zatražili smo audijenciju kod važnog čimbenika društvenog, prvenstveno duhovnog života mjesta – župnika.
Fra Filip Budić kao “prvi pastir” Baške Vode naslijedio je prethodnika, fra Petra Vrljička, koji je svojedobno mračno izjavio da u mjestu “ima više pasa nego male djece”.
Dakako, demografski trend ne mora nužno ići pod ruku sa statistikom sklapanja brakova, Bog ljubi i izvanbračnu djecu jednakom očinskom ljubavlju, no kako fenomen – ili dijagnozu – vidi župnik Budić? Ima li u župi i crkvenih razvoda sukladno Kanonskom pravu?
Odbio nas je primiti uz obrazloženje da ima “misu, pa ispovijed”, baš kao što nas je odbio primiti i načelnik mjesta koji je bio “na sastanku”.
Ipak, fra Filip nam je naknadno barem poslao poruku na WhatsApp, u kojoj veli da “podaci DZZS-a nemaju logike ili su netočni jer ne može biti više rastavljenih nego sklopljenih brakova.”
da mu je “žao svakog braka koji se morao razvrgnuti”, te da su se, iz njegova iskustva, međutim svi brakovi sklopljeni crkveno u župi i – održali. Bogu hvala.
– Molimo dragog Boga i Svetu Obitelj da čuvaju naše obitelji i da ne dolazi do razvoda, nego da do kraja životnog vijeka supružnici požive zajedno u slozi i s blagoslovom – poručio je pisanim putem župnik baškovodski.
A što kaže narod, onako na prvu?
Puno je toga čudno, ali i tužno
Na ulicama Baške Vode, na rivi i plaži koju miluje predsezonsko sunce (nešto zubato, doduše), malo je ljudi. Usamljeni hodač Dragan Magazin (za fotografiranje je sramežljiv) ima lijepo bračno iskustvo: njemu je 63, u braku je 37 godina, i ima troje odrasle djece. Za potpunu harmoniju nedostaje još samo unučad, ali ima vremena i za to.
– Inače sam iz Konjica, u Baškoj Vodi sam zadnjih petnaest godina. Radim kao noćni čuvar kafića u sezoni, i mogu vam reć da je puno toga u ovom mjestu čudno, ali i tužno. Mladi odlaze; sve više prijatelja mog sina danas živi u Irskoj, najmanje pedesetak ljudi se iselilo u ovih petnaest godina otkad sam tu. Možda i sto – turobno kalkulira Magazin.
Ipak, ima i onih koji se u Bašku Vodu vraćaju, doduše tek u zlatnoj, umirovljeničkoj dobi. Jedan od povratnika iz Njemačke je Slavko Pleić (63), koji je u Dortmundu imao nekoliko restorana, da bi se u zrelim godinama počeo rasterećivati, više okretati sebi, unutrašnjem miru, zdravlju. Penziji i Baškoj Vodi.