Može li stimulacija nerava u ušnoj školjkici pomoći u snižavanju visokog krvnog pritiska?
Zanimljivo naučno istraživanje otkriva da nježna električna stimulacija nerava u uhu možda krije ključ za lakšu kontrolu tvrdoglavog i upornog visokog krvnog pritiska.
Mali uređaj koji isporučuje nježne električne impulse kroz uho mogao bi ponuditi potpuno novi pristup u liječenju tvrdoglavog i povišenog krvnog pritiska. U kliničkom ispitivanju koje su predvodili istraživači sa Univerziteta Queen Mary u Londonu, ova tehnologija se pokazala sigurnom, dobro podnošljivom i izuzetno praktičnom za kućnu upotrebu pacijenata.
Iako tretman nije značajno snizio krvni pritisak u poređenju sa lažnim (placebo) uređajem kod svih učesnika, istraživači su primijetili ohrabrujuće rezultate kod pacijenata sa težim oblicima hipertenzije. Ovi nalazi sugerišu da bi stimulacija nerava u uhu s vremenom mogla pomoći određenim ljudima čiji pritisak ostaje povišen uprkos redovnom uzimanju propisanih lijekova.
Rezultati potiču iz kliničke studije SCRATCH-HTN, objavljene u časopisu Hypertension, izdanju Američkog udruženja za srce (American Heart Association). Naučnici naglašavaju da su neophodna veća i obuhvatnija istraživanja kako bi se utvrdilo da li ovaj pristup može pružiti dugoročne i mjerljive koristi, kao i koji pacijenti mogu najbolje odgovoriti na ovakvu terapiju.
Kako stimulacija nerava u uhu utiče na krvni pritisak?
Ovaj eksperimentalni tretman koristi tehniku poznatu kao transkutana autonomna neuromodulacija (tAN), čiji je cilj da blagotvorno utiče na autonomni nervni sistem. Ova složena mreža nerava u našem tijelu automatski upravlja osnovnim tjelesnim funkcijama, uključujući rad srca, proces varenja i regulaciju krvnog pritiska.
Slanjem blagih električnih signala do specifičnih nerava u uhu, istraživači se nadaju da mogu stimulisati prirodne mehanizme tijela za stabilizaciju pritiska bez potrebe za bilo kakvim invazivnim hirurškim zahvatima.
Ručni uređaj, koji je razvila kompanija Afferent Medical Solutions, koristi dvije male štipaljke smještene na tragus – onu malu hrskavičavu izbočinu koja se nalazi neposredno ispred ušnog kanala. Ove štipaljke isporučuju nježnu električnu stimulaciju, omogućavajući pacijentima da sami obave tretman kod kuće, bez odlaska u klinički centar.
Kliničko testiranje uređaja na 63 pacijenta
U kliničkom ispitivanju, koje je finansirao Nacionalni institut za istraživanje zdravlja i njege (NIHR), učestvovalo je 63 osobe sa nekontrolisanom hipertenzijom. Svi učesnici su već uzimali najmanje jedan lijek za snižavanje pritiska, ali su njihove vrijednosti i dalje ostajale iznad preporučenih granica.
Istraživači su nasumično podijelili učesnike u dvije grupe. Jedna grupa je primala aktivnu stimulaciju nerava, dok je druga koristila lažni uređaj koji je služio kao kontrolna tačka. Ovakav pristup je pomogao stručnicima da procijene da li sama električna stimulacija donosi koristi koje prevazilaze običan placebo efekat korištenja uređaja.
Učesnici su koristili dodijeljene uređaje po 30 minuta dnevno tokom prve dvije sedmice, dok su u narednih deset sedmica sesije smanjili na jednom sedmično.
Rezultati su pokazali da je tretman bio potpuno siguran i uglavnom ugodan za sve učesnike. Većina ih se pridržavala propisanog rasporeda, što sugeriše da bi ova tehnologija mogla biti izuzetno praktična za svakodnevnu upotrebu u kućnim uslovima.
Ipak, kada su istraživači uporedili promjene krvnog pritiska u cijeloj studijskoj populaciji, nisu pronašli statistički značajnu razliku između pacijenata koji su primali aktivnu stimulaciju i onih koji su koristili lažni uređaj.
Ohrabrujući rezultati kod pacijenata sa teškom hipertenzijom
Uprkos nedostatku značajne opće koristi za sve ispitanike, istraživači su otkrili potencijalno veoma važan detalj među učesnicima koji su u studiju ušli sa znatno težim oblicima hipertenzije.
Unaprijed planirana analiza podgrupa pokazala je veće smanjenje krvnog pritiska upravo kod ovih pacijenata kada su primali aktivnu stimulaciju nerava u odnosu na lažni tretman.
Ovo otkriće otvara mogućnost da bi tehnika mogla biti efikasnija kod ljudi čiji se pritisak posebno teško kontroliše standardnim metodama. Ipak, studija je bila relativno malog obima, pa će rezultati podgrupa morati biti potvrđeni kroz veća klinička istraživanja prije donošenja čvrstih zaključaka.
Dr. Ajay Gupta, glavni istraživač i klinički predavač na Univerzitetu Queen Mary u Londonu, izjavio je:
“Ovo je uzbudljiva tehnologija koju pacijenti izuzetno dobro prihvataju i koja bi u konačnici mogla ponuditi jeftino i dostupno rješenje za milione ljudi. Iako studija nije postigla statističku značajnost u širokoj grupi ispitanika, oni sa težom hipertenzijom zabilježili su jasno sniženje pritiska u aktivnoj grupi.”
Tabela pregleda studije
| Karakteristika studije | Detalji i parametri |
|---|---|
| Broj učesnika | 63 pacijenta sa nekontrolisanom hipertenzijom |
| Metoda | Transkutana autonomna neuromodulacija (tAN) preko tragusa uha |
| Trajanje tretmana | 30 minuta dnevno (prve 2 sedmice), potom jednom sedmično (10 sedmica) |
| Glavni nalaz | Značajno sniženje pritiska zabilježeno kod podgrupe sa težom hipertenzijom |
Nova nada za uporni visok pritisak
Visok krvni pritisak, poznat i kao hipertenzija, predstavlja jedan od vodećih faktora rizika za nastanak kardiovaskularnih bolesti, srčanog i moždanog udara. On stvara dodatni napor na krvne sudove i srce, što vremenom može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija.
Iako lijekovi pomažu mnogim pacijentima da drže stanje pod kontrolom, značajan broj ljudi i dalje ima vrijednosti pritiska iznad preporučenih ciljeva, čak i uz redovnu farmakoterapiju.
Upravo ovaj izazov podstiče naučnike širom svijeta da istražuju alternativne i komplementarne pristupe koji mogu podržati postojeće terapije. Stimulacija nerava u uhu predstavlja korak u tom pravcu, nudeći praktičnu alternativu za budućnost.
Mini kviz znanja: Provjerite šta ste naučili
Pitanje: Kako se zove dio uha na koji se postavljaju štipaljke uređaja za stimulaciju nerava?
Odgovor: U pitanju je tragus, mala hrskavičasta izbočina smještena neposredno ispred ušnog kanala.
Izvor: ScienceDaily (Zdravlje & Medicina)
Koliko zapravo (ne)znamo o ovome?
Sokrat je govorio: „Znam da ništa ne znam” – jer tek kad shvatimo šta ne znamo, otvaramo prostor za istinsko učenje. Možete li tačno odgovoriti na ova 2 brza pitanja iz članka?