Zašto vrane donose vizuelne odluke duplo brže od sisara?
Iako nemaju koru velikog mozga poput primata, vrane rješavaju složene vizuelne zadatke koristeći istu matematičku logiku – ali uz nevjerovatnu brzinu.
Mnogo toga što danas znamo o tome kako mozak donosi odluke potiče iz proučavanja majmuna koji posmatraju tačkice na ekranu. U zadatku poznatom kao test kretanja nasumičnih tačaka, oblak treperavih čestica lebdi u određenom pravcu dok subjekat pokušava da utvrdi da li se – i u kojem smjeru – tačke kreću. Ovaj test je pokazao da u neokorteksu primata neuroni sakupljaju vizuelne dokaze tokom vremena, a stopa njihovog pražnjenja raste sve dok ne pređu prag, nakon čega životinja donosi odluku.
Međutim, ptičji mozak nema neokorteks, zbog čega dugo nije bilo jasno kako ptice donose slične odluke i obrađuju vizuelne informacije.
„Ovo je bilo glavno pitanje“, izjavio je Andreas Nieder, neurobiolog sa Univerziteta u Tibingenu. „Kako drugačije organizovan ptičji mozak kodira odluke?“
Kako bi to saznali, Nieder i njegov kolega Filip Šmidbauer stavili su dvije sive vrane pred isti zadatak sa kojim su se suočavali majmuni, istovremeno bilježeći njihovu moždanu aktivnost. Vrane su riješile zadatak na isti način kao i primati, koristeći istu matematičku logiku uprkos potpuno drugačijoj strukturi mozga. I što je najfascinantnije, uradile su to duplo brže.
Mozak građen na drugačiji način
Nieder i Šmidbauer postavili su dvije ručno odgojene vrane ispred monitora osjetljivog na dodir koji je prikazivao oblak bijelih tačaka na crnoj pozadini, pri čemu se dio tih tačaka kretao u određenom pravcu – lijevo, desno, gore ili dolje. Zadatak ptica bio je da kljucanjem jedne od ponuđenih meta na ekranu pokažu u kojem smjeru se cjelokupni oblak kreće. Za tačne odgovore sljedovala je nagrada u vidu ukusnog crvića.
„Namjerno smo htjeli da primijenimo potpuno isti zadatak sa nasumičnim tačkama“, objasnio je Nieder. „Jedina razlika je bila u tome što su vrane morale da kljucnu kako bi pokazale svoju odluku, dok su majmuni to činili pokretom očiju.“
Istraživači su mijenjali udio tačaka koje su se kretale zajedno – od 81 posto onih koje su se kretale sinhronizovano, što je izuzetno lako prepoznati, pa sve do 3 posto, što se jedva razlikovalo od običnog vizuelnog šuma. Također su uveli i stanje nula posto, u kojem nije bilo tačnog odgovora, kako bi testirali granice percepcije ovih inteligentnih ptica.
Ključne prednosti ptičje neurobiologije
Iako im nedostaje klasični šestoslojni neokorteks sisara, mozak ptica poput vrana sadrži ekvivalentne strukture koje omogućavaju izuzetno gustu raspoređenost neurona i nevjerovatnu brzinu obrade informacija, što objašnjava njihovu visoku kognitivnu inteligenciju.
Izvor: Ars Technica (Tehnologija & Gadgeti)
Koliko zapravo (ne)znamo o ovome?
Sokrat je govorio: „Znam da ništa ne znam” – jer tek kad shvatimo šta ne znamo, otvaramo prostor za istinsko učenje. Možete li tačno odgovoriti na ova 2 brza pitanja iz članka?
